Građevinski projekat i bijesni građani

„Neizvodljivo, preskupo“, govorilo se u početku. Još sedamdesetih godina pojedini lokalni političari maštali su o promjenama na železničkoj stanici u Štutgartu. Tek 1994. godine planovi su nastavljeni i postali konkretniji. Ambiciozan cilj: do 2021. godine sve bi trebalo da bude realizovano. Odatle i naziv čitavog projekta.

„Štutgart 21“ je gigantski i ambiciozan plan Nemačkih železnica i pokrajine Baden-Virtemberg. Čitav projekat predviđa i preuređenje i izgradnju šina, koje su djelimično premještene i u tunel, na primjer na relaciji Ulm-Štutgart. Cilj je što više saobraćaja sa ulice premjestiti na šine. Sve bi trebalo da bude modernije i brže. Vizija je da potez od Pariza do Bratislave bude povezan najbržim vozovima, sa štutgartskom stanicom u sredini.

Željeznička stanica u Štutgartu je još od prve gradnje 1914. godine bila zamišljena kao čeona stanica. Dakle, svi vozovi koji u stanicu ulaze, istim putem iz nje i izlaze. Šesnaest paralelnih kolosijeka. Za one koji planiraju budućnost, tu se gubi previše vremena. Štutgartska stanica kao srce projekta zato bi trebalo da bude prolazna i djelimično premještena ispod zemlje. To bi trebalo da stvori slobodan prostor za obiman gradski građevinski projekat.

Povećanje troškova sa 2,5 na 11 milijardi evra

Kada je 1997. godine posao izgradnje dodijeljen arhitektonskoj kancelariji iz Diseldrofa, troškovi projekta „Štutgart 21“ procijenjeni su na dvije i po milijarde evra. Postupak sveobuhvatnog planiranja kao osnova za izgradnju nove željezničke mreže i novih građevinskih objekata počeo je 2001. Međutim, već 2004. godine, iz obračuna železnice je bilo jasno da će troškovi biti znatno veći. Narednih godina, do 2009, troškovi su skočili na pet milijardi.

Razlog za to su problemi koji su nastali sa kamenitim terenom, kao i uvijek novi izazovi s postavljanjem šina i preuređenjem stanice. Savezna služba za zaštitu životne sredine 2010. je ukupne troškove procijenila čak na jedanaest milijardi evra. Vladajuće stranke (CDU/FDP), zajedno sa opozicionom SPD, složne su u namjeri da se čitav projekat realizuje. Izgradnja počinje, ali među građanima raste nezadovoljstvo.

Crni četvrtak

Protivnici projekta „Štutgart 21“ ne kritikuju samo visoke troškove zbog navodno neprofitabilnog projekta, koji će na pojedinim linijama ubrzati saobraćaj za minimalnih pet minuta. Oni negoduju zbog rušenja spomenika kulture (od 1987. stanica je proglašena za spomenik kulture), bezbjednosnih propusta ili predugačkih puteva za evakuaciju. Prije svega su zabrinuti za poslove u vezi s izgradnjom novih zgrada na području stanice, kao i zanemarivanje izgradnje socijalnih stanova.

Veliki broj građana, od kojih mnogi po prvi put u svom životu izlaze da protestuju, posebno se bore za očuvanje starog parka ispred stanice i zaštitu veoma starog drveća. Jednog četvrtka 30. septembra 2010. godine, policija je protiv demonstranata upotrijebila vodene topove. Bilo je i povrijeđenih.

Od udara vodenog mlaza jedan penzioner je skoro potpuno oslijepio. Nastao je naziv „bijesni građani“. Četiri godine kasnije, Upravni sud u Štutgartu, osudio je akciju policije kao nezakonitu. Ali 2010. godine demonstranti su bili prepušteni sami sebi. Ali zato što su toliko istrajno demonstrirali, došlo je do iznenadnog preokreta.

Školski čas direktne demokratije

Pod vođstvom bivšeg generalnog sekretara Hrišćansko-demokratske unije (CDU) Hajnera Gajslera, počeli su dugi pregovori građana, odgovornih u željeznici i političara. Čak ih je uživo prenosila televizija.

Na sto su ponovo stavljeni svi detalji u vezi sa dotadašnjim planiranjem i izgradnjom i o njima se glasalo. Na kraju je sastavljen kompromisni dokument koji dozvoljava izgradnju „Štutgarta 21“ ali se istovremeno traže brojna poboljšanja. Mnogi od tih zahtjeva do danas nisu ispunjeni jer pregovori nisu bili pravno obavezujući.

Odgovorna vlada kažnjena

Mnogi građani 2011. godine izašli su na izbore za pokrajinski parlament. CDU koja je u Baden Virtembergu decenijama imala većinu, bila je kažnjena – kao i Štefan Mapus, premijer i zagovornik projekta „Štutgart 21“. Za novog premijera po prvi put je izabran kandidat Zelenih, Vinfrid Krečman, veliki protivnik projekta.

Još iste godine održan je i referendum o željezničkom projektu. Pobijedili su njegovi zagovornici sa čak 60 procenata. Protestni štab posljednjih kritičara S21 sa stanice je uklonjen 2012. godine i radovi su nastavljeni.

Štutgart 21 – gradilište koje nema kraja?

Veliki protest u protekle četiri godine znatno je oslabio. Posrednik u pregovorima Hajner Gajsler smatra da je to zato što građani imaju osjećaj da je saslušano njihovo mišljenje i jer smatraju da su dio čitavog projekta.

Međutim, građevinski radnici sada se suočavaju s mnogim problemima na koje su protivnici projekta ranije upozoravali. Zaštita ugroženih vrsta zahtjeva kopanje tunela na promijenjenoj lokaciji. Kamenito područje povećava troškove gradnje, pojavljuju se i problemi sa vodovodom. U petak bi trebalo da bude postavljen kamen-temeljac za izgradnju stanice 21.

Pojedine poznate ličnosti otkazale su dolazak na svečanost postavljanja kamena temeljca. Među njima je premijer Vinfrid Krečmanm, kao i polovina njegove zeleno-crne koalicije. Najnovija procjena troškova Savezne revizorske službe navodno ne izgleda najljepše. Jedna minhenska konsultantska kancelarija za saobraćajna pitanja nedavno je troškove procijenila na deset milijardi evra. Niko ne želi da kaže u kakvom je sve to odnosu sa potrebama korisnika željezničkih usluga.