Što više izvještavanja o terorizmu toliko više napada?

Rezultati studije su više nego jasni: mi novinari imamo moć da svojim izvještavanjem odlučujemo o ljudskim životima. Tačnije rečeno, naši izvještaji mogu da ubiju. I to kada se izvještava o terorističkim napadima, sa slikama žrtava i počinilaca, spekulacijama o motivima napada i pozadini, emocionalnom izboru riječi a najbolje ako je to sve direktno na naslovnici (pogledaj naslovnu fotografiju).

Mihael Jeter, stručnjak za medije sa Univerziteta zapadne Australije u Pertu, godinama se već bavi istraživanjima na polju simbiotičke veze između medija i terorizma. Za svoju nedavno objavljenu studiju istraživao je 61.000 terorističkih napada od 1970. do 2012. u preko 200 zemalja koje je dovodio u vezu sa razmjerom izvještavanja u američkom Njujork tajmsu. Rezultat istraživanja je potkrijepio hipotezu da je broj terorističkih napada u korelaciji sa intenzivnim medijskim insceniranjem.

Svaki dodatni izvještaj/prilog o terorističkom napadu povećava broj napada u narednoj nedjelji za 1,4. Je li to zaista tako? Jeter je uradio test: "Vidi se u danima kada se izvještava o uraganu a ne o Al Kaidi da u narednoj nedjelji ima manje napada", kazao je Jeter. Jedan mogući razlog je jednostavna psihologija.

Umrijeti kao Geteov 'Verter'

To bi mogao da bude tzv. 'Verterov efekat' koji vodi iz jednog u drugi napad. Sociolog Dejvid Filips je ovaj pojam uveo 1970. inspirisan Geteovim romanom 'Jadi mladog Vertera'. Glavni protagonista oduzima sebi život zbog neostvarene ljubavi, i već tada u XVIII vijeku ga mnogi oponašaju. "Pod Verterovim efektom se misli na fenomen da broj samoubistava među stanovništvom frapantno raste ako se u medijima prominentno i senzacionalistički izvještava o samoubistu", kaže Benedikt Til, psiholog na Medicinskom fakultetu u Beču.

To posebno važi kada se samoubistvo detaljno opisuje. Ili motivi samog čina (samoubistvo zbog razvoda ili dugova) koji postaju predmet najgorih spekulacija. "Sve to ima mnogo potencijala za identifikaciju", kaže naučnik koji se bavi istraživanjem na polju samoubistava Til. Čak i fotografije bližnjih koji žale za onim koji je počinio samoubistvo ili njega/nje samog/e mogu da potaknu potencijalne oponašatelje. Naravno da senzacionalistički napisan članak ljude koji nisu u krizi neće natjerati da počine samoubistvo. Ali, za nekoga ko razmišlja da se ubije i ko je već u 'suicidalnom razvojnom procesu', medijski napisi bi mogli da budu kap koja preliva čašu.

No, kada je riječ o temi samoubistvo novinari u međuvremenu znaju kolika je njihova odgovornost. Novinarski kodeks sugeriše 'suzdržanost' prilikom izvještavanja o samoubistvu, no takva direktiva za sada ne postoji kada je riječ o terorističkim napadima. A posljedice su fatalne.

Šta treba da pišemo?

"Već postoje prva istraživanja koja ukazuju na to da se teroristički napadi imitiraju. Kada se dakle u medijima intenzivno izvještava o terorističkim napadima ili krvoprolićima to dovodi do drugih napada", kaže Til. Medijski izvještaji bi mogli, isto kao i kod samoubistva, da kod već radikalizovanih osoba, ali koje su do tog trenutka bile ambivalentne, budu upravo ta kap koja preliva čašu. Tilove američke kolege su izradile nacrt kodeksa za novinare koji izvještavaju o masovnim ubistvima. Njemačkim novinarima je do sada nedostajao ovakav vid orijetnacije.

No, nije samo bitno kako se izvještava o terorističkim napadima već i koliko. To je vrlo jasno u studiji Mihaela Jetersa. "Mi bismo morali kvantitativno manje da izvještavamo, onda ćemo vidjeti i manje napada", kaže ovaj ekonomista stručnjak za medije. To znači ne samo manje fotografija, manje uvodnih članaka, manje emocionalnih riječi, već generalno manje tekstova. Jer, tako možemo da spriječimo dalje napade. Jeter iam još jednu teoriju zbog čega više članaka o terorističkim napadima dovodi do više napada. "Tu bi mogao da bude poptuno racionalan plan terorističkih organizacija koje koriste trenutak ogromne medijske pažnje i zbog toga jednostavno učine još nekoliko napada."

Bilo da je u pitanju 'Verterov efekat' ili racionalno planiranje, svaki članak teroristima obezbjeđuje binu koja im je neophodna. Takođe i mi novinari tu pomažemo: širimo strah i istovremeno regrutujemmo buduće atentatore. Mi smo sakrivci novih napada u kojima smrtno stradaju ljudi.