Štajnmajerova proračunata kritika NATO-a

Njemački ministar spoljnih poslova, Frank-Valter Štajnmajer (Frank-Walter Steinmeier) protestovao je prethodnog vikenda u jednom intervjuu protiv "zveckanja oružjem i ratnih pokliča" NATO-a u istočnoj Evropi - ovo su bile iznenađujuće riječi iz zemlje koja je partner NATO saveza - Njemačke. Štajnmajer je ovim u Rusiji izazvao talas oduševljenja, a u Njemačkoj buru protesta, prije svega kod koalicionih partnera CDU/CSU. Dvostruka reakcija odgovara Štajnmajerovoj dvostrukoj ulozi: on je govorio kao najviši njemački diplomata s jedne strane, a s druge strane kao vodeći političar njegove Socijaldemokratske partije (SPD).

Njegovom kritikom NATO-a, on je zapravo osorno reagovao protiv baltičkih zemalja saveznica i Poljske. Jer, ove zemlje se osjećaju ugroženim zbog agresivne ruske spoljne politike prethodnih godina i zahtijevaju jači angažman NATO saveza. Razmjere velikog vojnog manevra Anakonda-16, koji je Štajnmajer u svom govoru nazvao 'zveckanje oružjem', povećane su na izričitu želju Poljske - a i njemački vojnici su u njemu učestvovali.

Poruka prije svih Moskvi

To što se Štajnmajer tako eksponirao, u prvom redu se razumije kao zahtjev za razgovor s Rusijom: Štajnmajeru je potrebna Rusija, kako bi se pronašla rješenja u ogromnom broju međunarodnih kriza. On je u intervjuu listu Bild am Zontag (Bild am Sonntag) pomenuo i konstruktivnu ulogu Rusije u postizanju nukelarnog sporazuma sa Iranom, kao i odlučujuću ulogu Rusije u ratu u Siriji. A za njemačkog ministra centralno mjesto imaju pregovori o oružanom sukobu na istoku Ukrajine.

Zapelo je sprovođenje takozvanog "Sporazuma iz Minska", na kojem su radili Francuska, Rusija i Ukrajina. Pooštrene sankcije EU protiv Rusije ostaju na snazi dok se Sporazum iz Minska ne okonča pozitivno - stoga bi ove nedjelje sankcije trebalo da budu produžene. No, sanckije su u međuvremenu veoma sporne i među šefovima država i vlada zemalja EU. Štajnmajer je naposljetku predložio jedan kompromis: da se Rusiji korak po korak ublažavaju sankcije paralelno sa uspjesima Sporazuma iz Minska. No, zbog toga bi se Rusija morala pokrenuti.

Za socijaldemokratu Štajnmajera otvoreni kanali za razgovore s Moskvom spadaju u nešto što se politički samo po sebi podrazumijeva. Dugogodišnji šef SPD-a, Vili Brant (Willy Brandt) je kao njemački savezni kancelar između 1969. i 1974. napravio prve korake prema Sovjetskom Savezu i time smanjio napetosti Hladnog rata. Za razliku od njih većina demohrišćana, koje vodi njemačka kancelarka Angela Merkel, je za tradicionalnu vojnu akciju i jasno razgraničenje kada se radi o suočavanju sa prijetnjama koje dolaze s Istoka. Onda ne iznenađuje što su mnogi političari CDU predbacili Štajnmajeru da potkopava politiku zajedničke koalicione vlade, sastavljene od demohrišćana i socijaldemokrata.

SPD mora biti vidljiviji

No, ovakve razlike SPD u ovom trenutku rado naglašava - jer za godinu dana će se u Njemačkoj birati nova vlada. Zbog toga SPD pokušava da se pored koalicione vlade jasnije profiliše kao nezavisna partija. Šef SPD-a Zigmar Gabrijel (Sigmar Gabriel), vicekancelar i ministar privrede u vladi Angele Merkel, je proteklog vikenda u članku u magazinu Špigel (Der Spiegel) pisao kako nakon saveznih izbora može da zamisli vladu sastavljenu od lijevih partija. Time on dovodi u pitanje dosadašnju saradnju sa CDU.

To što su se pojavili praktično istovremeno Gabrijel u Špigelu, a Štajnmajer u Bildu am Zontag, upućuje na to da iza toga stoji jedna usmjerena akcija da se socijaldemokratska pozicija učini vidljiviom. Tako se Štajnmajerove polarizirajuće izjave mogu i razumjeti.