Početak novih odnosa?

Njemački predsjednik, Frank-Valter Štajnamjer u srijedu putuje u Moskvu. On tako nastavlja tradiciju koju je prekinuo njegov prethodnik. Svaki predsjednik ponovo ujedinjene Njemačke smatrao je svojom obavezom da posjeti Moskvu. Izuzetak je bio Joahim Gauk, koji je funkciju predsjednika obavljao od 2012. do 2017. Gauk, nekadašnji borac za ljudska prava u DDR-u i evangelistički pastor nije bio sklon ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, nekadašnjem saradniku KGB-a. Doduše sreli su se se jedanput. Bilo je to u proljeće 2012. kada je Putin na putu u Pariz svratio u Berlin.

Slabi su bili pokušaji protokola obiju zemalja da organizuju Gaukovu posjetu Moskvi. U Berlinu su se pozivali na probleme s terminima. No, govorkalo se ipak da Putin, nakon hladnog dočeka u Berlinu, nije izgarao do želje da se sa Gaukom susretne u Kremlju.

Ranije posjete njemačkih predsjednika

Drugačijii je, međutim, bio odnos Gaukovih prethodnika prema ruskom rukovodstvu. Roman Herzog (1994-1999) je, kao prvi predsjednik Njemačke, tokom svoje zvanične posjete Moskvi u septembru 1997. govorio u ruskoj državnoj Dumi. On je tada pozvao na izgradnju zajedničke budućnosti.

Ruske posjete njemačkih predsjednika Johanesa Raua (2002) i Kristijana Vulfa (2010) protekle su u srdačnoj atmosferi. Njih obojica su sa sobom vodili i svoje supruge. Obojica su u Rusiji boravili nekoliko dana.

Putovanje u kontekstu ukrajinskog konflikta

I Frank-Valter Štajnamjer gaji prijateljske osjećaje prema Rusiji. Oni koji ga bolje poznaju kažu da se Štajnmajer ubraja u one Nijemce koji prema Rusiji i Rusima ponekad izražavaju iracionalno mnogo poštovanja i otovorene simpatije. Tako da nije slučajno to što je Štajnamjer kao ministar spoljnih poslova, iz godine u godinu, putovao u Jekaterinerburg gdje je držao predavanja na Uralskom univerzitetu i iskreno se radovao razgovoru sa studentima.

Istovremeno je Štajnamjer veoma kritički nastrojen prema Putinu. On takođe ne krije svoje razočaranje Sergejem Lavrovom, s kojim je provodio sate i sate u okviru tzv. normandijskog formata pokušavajući da pronađe političko rješenje konflikta u istočnoj Ukrajini.

Njegova posjeta bi stoga trebalo da se gleda upravo u kontekstu ovog konflikta. Ured predsjednika je saopštio da se ne radi o državnoj nego o radnoj posjeti, a i sam program posjete je tako koncipiran. Kremlj ne bi mogao da prezentuje Štajnamjerovu posjetu kao da aneksije Krima nije ni bilo i kao da nije bilo ruske intervencije u Donbasu.

Vraćanje crkve protestantima

Nakon polaganja vijenaca na spomenik neznanim vojnicima, Štajnamjer će se sastati sa predstavnicima ruske organizacije za ljudska prava 'Memorial'. Potom se u njemačkoj ambasadi sastaje sa Mihailom Gorbačovom. Dalje je na programu posjeta Crkvi Svetog Petra i Pavla, koju ruska država želi da povodom 500 godina reformacije vrati Protestantskoj crkvi. Štajnmajer se još kao ministar spoljnih poslova snažno založio za vraćanje ove crkve protestantima.

Bez iluzija od sastanka u Kremlju

Njemački predsjednik pak ne odustaje od svojih kritičkih stavova o ruskim postupcima na Krimu i na istoku Ukrajine. Nije slučajno to što je Štajnmajer prije svog puta u Moskvu posjetio baltičke zemlje, gdje je aneksiju poluostrva Krim osudio kao protivnu međunarodnom pravu. Takođe je Estoniji, Letoniji i Litvaniji obećao njemačku podršku u garantovanju njihove nacionalne bezbjednosti i saradnji sa NATO-om.

Štajnmajer je o svom odnosu prema Rusiji, uoči posjete za Frankfurter algemajne cajtnug izjavio: "Nemam iluzije o tome u kakvom su stanju naši odnosi. No, gledano iz mog ugla nije alternativa ni da ne razgovaramo."

Niko u Njemačkoj ne razumije bolje od Štajnmajera ukupnu kompleksnost potrage za izlazom iz ćorsokaka, kada je riječ o konfliktu u istočnoj Ukrajini, a u koji je zapao tzv. Proces u Minsku. Tokom sastanka sa predsjednikom Putinom, što je posljednje na programu, Štajnmajer skoro da se uopšte neće založiti za obnavljanje 'strateškog partnerstva' i 'partnerstva za modernizaciju'. On će vjerovatno pokušati da vidi da li je Kremlj uopšte spreman za konstruktivan dijalog i da li će na primjer iskazati spremnost za stacioniranje 'plavih šljemova', dakle mirovnih trupa, na istoku Ukrajine.