Štajnmajer: novi njemački predsjednik?

Ministar spoljnih poslova Frank-Valter Štajnmajer je zajednički kandidat njegovih socijaldemokrata (SPD) i hrišćanskih sestrinskih partija CDU i CSU. Tako je Hrišćansko-demokratska unija Angele Merkel poslije dugog natezanja podržala ovog socijaldemokratskog političara koji je već godinama jedan od najvažnijih njemačkih funkcionera. Štajnmajer je šef diplomatije u velikoj koaliciji i lice njemačke diplomatije. Pri tom je ta funkcija samo jedna u nizu onih na kojima se nalazio tokom posljednjih 20 godina. Bio je ministar u kancelarskom uredu, šef poslaničkog kluba, ministar spoljnih poslova i kandidat za kancelara.

Najomiljeniji njemački političar

Štajnmajer ima sve što je potrebno za predsjedničku funkciju. Uživa veliki ugled, ima diplomatsko iskustvo, cijene ga u inostranstvu, rješavao je mnoge krize. Ankete pokazuju i da su mu građani naklonjeni. On je već godinama jedan od najomiljenijih njemačkih političara. U posljednjoj anketi javnog servisa ARD, 72 odsto ispitanih građana je bilo zadovoljno njegovim radom. Ta omiljenost je svakako jedan od važnih razloga zbog kojih je poslije višenedjeljnog natezanja na kraju izbor pao na njega. Drugi razlog je što su se konzervativci uplašili da SPD ne progura svog ili nekog drugog kandidata u dogovoru sa Zelenima i ljevičarskom strankom Linke.

Mnogi posmatrači već dugo govore da je Štajnmajer, sin jednog stolara iz Sjeverne Rajne Vestfalije, zainteresovan za predsjedničku fotelju. Naposljetku, on se na svojim mnogim putovanjima – prelijeće oko 400.000 kilometara godišnje – predsjednički i ponašao. I uvijek se zalagao za dogovor. Posebno kada je riječ o sukobu u Ukrajini istakao se neumornim diplomatskim posredovanjem između Kijeva i Moskve. Štajnmajer je tada pomogao da se sukob ublaži, a u tome je imao bitnu ulogu njegov probrani rječnik. Utoliko je čudnije što je poslije izbora Donalda Trampa za predsjednika SAD rekao da je on „propovjednik mržnje" – to ne ide uz diplomatu kome kritičari zamjeraju da je birokratski uzdržan.

Uspon za vrijeme Šredera

Karijeru je počeo uz kancelara Gerharda Šredera (SPD) čiju je kancelariju vodio još dok je ovaj bio premijer savezne pokrajine Donje Saksonije. Nakon što je SPD 1998. ovlašćena da formira vladu, Štajnmajer je postao državni sekretar i kasnije ministar u kancelarskom uredu. Tako je dospio u politički centar zbivanja. 2005. je postao ministar spoljnih poslova velike koalicije (CDU/CSU i SPD) sa kancelarkom Angelom Merkel na čelu vlade. Štajnmajer je bio vicekancelar, a na izborima 2009. i kandidat SPD za kancelara. SPD je izgubila na tim izborima, što su mnogi tada objašnjavali Štajnmajerovom otuđenošću od građana.

Štajnmajer se, u vreme novog izdanja velike koalicije, vratio na političku scenu – opet kao ministar spoljnih poslova. Pored Hans-Ditriha Genšera (FDP) on je tako postao jedna od najvažnijih figura njemačke spoljne politike proteklih decenija.

Rođen je 5. januara 1956. u Detmoldu u Sjevernoj Rajni Vestfaliji, a supruga mu je sutkinja Upravnog suda Elke Bidenbender. Imaju odraslu kćerku koja studira. Štajnmajer je kao čovjek dospio u fokus javnosti 2010. kada je napravio pauzu u političkim aktivnostima kao donator bubrega svojoj teško oboljeloj supruzi. To mu je donijelo veliko poštovanje i priznanje u narodu.

Pohvale čak i od CSU

Čak i Hrišćansko-socijalna unija (CSU) za njega nalazi pohvalne riječi. Zamjenica bavarskog premijera Ilze Ajgner nazvala je Štajnmajera „dobrim kandidatom". Predvodnik CSU u Evropskom parlamentu Manfred Veber rekao je da od Štajnmajera očekuje kontinuitet. „Njemačkoj je upravo u sadašnjoj situaciji potrebno jako vođstvo." Poruka ovih dana je da Štajnmajer treba da djeluje kao faktor stabilnosti nasuprot snagama nestabilnosti i nereda. To je poruka koju je poslala i kancelarka lično. Angela Merkel je odluku o kandidovanju Štajnmajera za predsjednika nazvala „odlukom razuma". Većina Nijemaca će tu „razumnu odluku" zasigurno podržati.