Šta Ukrajina očekuje od NATO-a?

Na samitu NATO u Njuportu sjedišta su raspoređena po abecednom redu i zato Petro Porošenko (Ukraine) prvog dana sastanka sjedi tačno između američkog predsjednika Obame (USA) i britanskog premijera Kamerona (UK). Baš SAD i Velika Britanija su prije 20 godina dale vladi u Kijevu pismene garancije za bezbjednost. Na teritoriji Ukrajine se tada nalazio treći po veličini ruski nuklearni arsenal na svijetu, kojeg se ona odrekla. I Rusija je 1994. u Budimpešti potpisala Memorandum o bezbjednosnim garancijama za Ukrajinu, ali se ne smatra više obaveznom da ga se pridržava. Bilo da je riječ o pripajanju Krima Rusiji ili ratu protiv separatista na istoku zemlje, Ukrajina sada tvrdi da se nalazi u neobjavljenom ratu sa Rusijom, pa zato traži pomoć zapadnih sila.

Sve glasniji pozivi za pomoć iz Kijeva

Od marta, Kijev traži i pomoć NATO-a. Do sada nije dobio mnogo. Zapadna vojna alijansa je poslala u Ukrajinu jednu grupu civilnih savjetnika. Njihov zadatak je bio da pomognu da se poboljša zaštita ukrajinskih nuklearnih elektrana od oružanih borbi; "vojnu pomoć - nismo tražili", rekao je tada prelazni ministar spoljnih poslova Andrij Dežizja.

No, što duže traju borbe na istoku Ukrajine, to su glasniji i pozivi za pomoć iz Kijeva. NATO je u junu na njih reagovao otvaranjem Fonda za modernizaciju ukrajinske armije. Prema navodima Alijanse, cijena tih projekata je oko 14 miliona eura. Novac će biti na raspolaganju tokom naredne dvije do tri godine i biće uložen u razvoj komandnih struktura, logistike i kibernetičke zaštite.

Sadašnji ministar spoljnih poslova Pavlo Klimkin, sredinom avgusta je u jednom razgovoru za nemački radio Dojčlandfunk (Deutschlandfunk) prvi put zatražio i vojnu pomoć NATO-a. Alijansa je reagovala uzdržano. Njen generalni sekretar Anders Fog Rasmusen rekao je da ovaj vojni savez ne može da pruži Ukrajini vojnu pomoć i da je to stvar pojedinačnih država.

Nade u SAD i zemlje Istočne Evrope

Sada će na samitu u Velsu biti donijeta odluka o tome šta NATO zaista može da učini za Ukrajinu. Predsjednik Petro Porošenko je izjavio da njegovoj zemlji nisu potrebni strani vojnici, već informacije zapadnih tajnih službi kao i oružje koje nije smrtonosno.

Valentin Badrak, direktor kijevskog centra za vojne studije, smatra, međutim, da je Ukrajini potrebno upravo teško oružje iz inostranstva. "Ukrajinska armija nije modernizovana već 23 godine", rekao je ovaj stručnjak za DW: "u prvom redu su nam potrebne navođene protivtenkovske rakete i bespilotne letjelice, zatim helikopteri i jači sistemi za protivvazdušnu odbranu". Badrak sadašnju situaciju vidi kao "kritičnu" i tvrdi da se Ukrajina nalazi u ratu sa Rusijom, pri čemu je ukrajinska armija mnogo slabija; "bez pomoći Zapada, moglo bi doći do toga da Ukrajine, kao nezavisne države, više ne bude na karti."

Badrak kritikuje i Zapad zbog sporog reagovanja, a od samita NATO ne očekuje mnogo: "Ne vidim mogućnost donošenja dalekosežnih odluka", kaže on, dodajući da bolje šanse za naoružavanje Ukrajine vidi u poseti ukrajinskog predsednika SAD planiranoj za sredinu septembra. On poručuje da bi prije toga i istočnoevropske zemlje poput Poljske i Rumunije mogle da isporuče Ukrajini oružje iz vremena Sovjetskog Saveza, računajući da bi nakon toga dobile od SAD-a novo i moderno oružje.

Odustaje se od neutralnog statusa

Mnogi analitičari u Kijevu smatraju da pomoć Zapadne vojne alijanse Ukrajini ograničavaju dva faktora. Prvo, Zapadna alijansa se trudi da ne provocira previše Rusiju. Drugi faktor je činjenica da Ukrajina nije članica NATO i da zato nema pravo na vojnu pomoć 28 zemalja-članica ovog vojnog saveza.

Ukrajina je još prije deset godina izrazila želju da pristupi NATO-u, i to na samitu u Bukureštu. Tadašnjem predsjedniku Viktoru Juščenku je ipak poručeno da će morati da se strpi. NATO je odlučio da razmotri prijem Ukrajine, ali konkretni datumi nisu pominjani. Juščenkov nasljednik Viktor Janukovič je zatim definitivno zaustavio prozapadni kurs države. Sada novi predsjednik Porošenko želi što bržu evroatlantsku integraciju - vlada želi da donese zakon kojim se odustaje od dosadašnjeg neutralnog statusa zemlje.