Šta može da pođe po zlu

Počnimo nečim što se – ne vidi. A opet, nalazi se tamo negdje na farmama servera u bijelom svijetu. Zove se bitkoin. To je virtuelni novac; onaj koji ne možete smjestiti u svoj džep, ali možete u digitalni novčanik vašeg pametnog telefona. Taj bitkoin (koji nije jedina kriptovaluta) u ovoj godini je redovno bio u udarnim vijestima, vrijednost mu je stalno rasla – obarao je rekord za rekordom – da bi na kraju opet pala za nekoliko hiljada dolara. To je simbol šašave privredne 2017. godine.

Baš kao i berze ovog svijeta. U Njemačkoj se indeks akcija DAX kao najvažniji berzanski barometar popeo do neslućenih visina, a u Njujorku je Dow Jones 70 puta obarao sopstveni rekord, kao što je to Donald Tramp ponosno tvitovao. Na sve strane bum, pa ni prognoze za 2018. godinu nisu manje optimistične.

Ekonomi Dojče bank su pred Božić stavili pod jelku svoju prognozu. Oni u sljedećoj godini vide rast svjetske privrede za 3,8 odsto. I drugi iznose takva predviđanja. Prvi put u posljednjih deset godina svi svjetski regioni ponovo bilježe sinhroni rast. U Evropi Njemačka ima ulogu lokomotive. Šta bi uopšte moglo da pođe po zlu?

Mnogo toga može da pođe po zlu

Podsjetimo samo na vrijeme pred izbijanje velike finansijske krize. Njemačka privreda se na prelomu milenijuma iz „evropskog bolesnika" transformisala u pejsmejkera. Mnogi mudraci su tvrdili da će to trajati godinama. Ako ne bude šokova spolja. I šok je brzo došao, a ime mu je bilo: bankrot banke Leman braders. Uslijedila je velika recesija 2009, pad bruto-društvenog proizvoda za pet odsto.

Naravno da tako nešto može ponovo da se desi. Može biti da su banke postale nešto otpornije zbog nekih mjera regulacije koje su uvedene. Ali ima dovoljno drugih rizika. Počnimo Sjevernom Korejom. Niko ne zna kako će se završiti verbalne začkoljice između „malog raketaša" i „ludaka u Bijeloj kući" (to su nazivi kojima jedan drugog časte Kim i Tramp) i da li će jedan od njih možda izgubiti živce. I na Bliskom istoku se naduvava nešto što bi moglo loše da utiče na svjetsku privredu. A fitilj za to je postavio čovjek u Bijeloj kući.

I kad smo već kod Donalda Trampa: reforma poreskog sistema koju je uveo pogodna je za deformisanje osjetljive strukture svjetske trgovine. S jedne strane je dobro to što Tramp radi i što hoće da ojača privredu svoje zemlje. Ako mu to pođe za rukom, mogao bi da popravi privredni bilans države. A koncerni kao što je Epl – koji sprovode vrlo kreativne strategije izbjegavanja plaćanja poreza – ponovo bi morali da plaćaju porez kod kuće. Donald Tramp – predvodnik borbe za poresku pravdu? To bi bilo sjajno.

Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane. Trenutno njemačke izvoznike muče brige oko poslova sa SAD. Lobisti industrije već traže reformu poreza za preduzeća, koja bi trebalo da kompenzuje mogući hendikep. Ali, takva vrsta takmičenja u poreskim olakšicama, kakvo je uvela i Velika Britanija da bi kompenzovala negativne posljedice Bregzita po domaću privredu, vodi u propast, jer će državi na kraju nedostajati prihodi.

I to još ni izdaleka nije sve

A tu su i domaći problemi. Privredni bum Njemačke nosi u sebi opasnost od pregrijavanja. Svaki bum u sebi nosi i klicu krize. Onaj ko stalno vozi punom parom, gubi osjećaj za loša vremena. Nema dovoljno kvalifikovanog osoblja, pa i kad bi ga bilo, niko ne bi masovno zapošljavao radnike da bi ih potom, kada opet dođe kriza, otpuštao. S druge strane, ni kapaciteti firmi već sada ponegdje nisu dovoljni da se ispune nalozi. I onda rastu cijene, pada potražnja, a sa njom i želja da se investira. I u tome je klica sljedećeg pada.

A šta će se desiti kada dođe do neuređenog Bregzita, sloma između Velike Britanije i EU bez formiranja carinske unije? Privrede Ostrva i Kontinenta (prije svega Njemačke) su gusto prepletene. Izgledi nisu dobri.

Sljedeći rizik: zombi-firme. To su visoko zadužena preduzeća koja ne proizvode rentabilno i ne mogu da otplaćuju svoje kredite. Razlog su banke kojima ne ide baš najbolje i koje se ustežu da daju kredite. Zajednica industrijskih zemalja OECD (koja je i smislila naziv „zombi-firme") izrazila je zabrinutost zbog toga što je broj takvih firmi sve veći. A one su, lako je naslutiti, u Južnoj Evropi. A tamo je Italija (gdje se izbori održavaju 2018.), najveće bure baruta koje bi moglo da izazove sljedeću krizu evra. Ako to pukne, vidjećemo koliko je mala i precijenjena bila grčka kriza.

I sad još i velika koalicija!

Ako ovo nije dovoljno da Vas ubijedi da će 2018. biti interesantna godina, pogledajmo ka Berlinu. Natezanje oko formiranja nove vlade još ne destabilizuje njemačku privredu – ni posljednjih osam godina velike koalicije nisu nanijele veliku štetu preduzećima ove zemlje. Ali, ako sada na vlast dođe demohrišćanska vlada koju će trpiti socijaldemokrate, to će za Njemačku biti – skupo. Jer, samo planovi CDU i CSU na planu penzione politike bi trebalo da koštaju državu deset milijardi evra godišnje.

No najveća opasnost je nesposobnost velike koalicije demohrišćana i socijaldemokrata da sprovodi reforme. Zbog svega toga, aktuelni bum zamagljuje pogled na stvarnost. Ima itekako razloga da se sa zabrinutošću gleda na godinu koja dolazi.