Čovječanstvo još nije pobijedilo dječju paralizu

Trenutni odnos iznosi 99 prema 1. Dakle, 99 posto svjetske populacije je sigurno od dječje paralize, dok je jedan posto i dalje ugrožen. To je zasluga Svjetske zdravstvene organizacije. Od 1988. godine ova organizacija se bori vakcinacijom protiv uzročnika ove bolesti. Tada je virus bio prisutan u 125 zemalja svijeta i bio je endemskog karaktera. Što znači da je virus nastajao u svakoj zemlji zasebno. Tada je svake godine oko 500.000 djece obolijevalo od dječje paralize.

U Nigeriji vlada epidemija

Danas je broj oboljelih opao, jer su uloženi veliki napori u istraživanje i prevenciju ove bolesti. Bolest se javlja još u nekim azijskim zemljama kao što su Pakistan, Afganistan i Indija. Na afričkom kontinentu bolest je prisutna u Nigeriji, gdje je situacija ponovo zabrinjavajuća, kaže Oliver Rosenbauer (Oliver Rozenbauer) iz Svjetske zdravstvene organizacije:

„U Nigeriji vlada nova epidemija. Imamo oko deset puta više slučajeva nego prošle godine. Zabilježeni su i slučajevi u sjevernom Nigeru, susjednoj Burkini Faso i u Beninu. Dakle, trenutna situacija je zaista zabrinjavajuća. Ali, sada se provode vakcinacije, i mi se nadamo da će se situacija dovesti pod kontrolu.“

Vakcinacija je jedini lijek za ovu bolest. Djeca se vakcinišu već u ranom djetinjstvu, da bi se spriječilo izbijanje bolesti. U slučaju infekcije, ne postoji lijek za ozdravljenje i preostaje samo liječenje simptoma. Dječju paralizu uzrokuju tri tipa virusa: „Tip-2 je skoro iskorijenjen, i njega nismo registrovali još od 1999. godine. Dakle, preostaju tip-1 i tip-3. Tip-1 je najopasniji. On uzrokuje oko deset puta češće ovu bolest i pojavljuje se čak u zemljama za koje se smatra da ove bolesti nema“, kaže Rosenbauer.

Nerazvijene zemlje su najugroženije

Dječja paraliza se uglavnom pojavljuje u zemljama u kojima postoje loši higijenski uvjeti, jer se virus uglavnom prenosi preko probavnih organa: usta, želuca i debelog crijeva. Rosenbauer spominje i druge probleme koji se pojavljuju u nerazvijenim zemljama:

„U Afganistanu i u Pakistanu imamo dva velika problema: Jedan problem je migracija stanovništva, zbog koje je veoma teško sprovesti i kontrolisati vakcinaciju djece. Drugi problem su konfliktna i krizna područja kao što je slučaj na jugu Afganistana, gdje se vodi rat. Tamo, centralna vlada nema uticaja na stanovništvo i veoma je rizično izvršavati vakcinaciju.“