Čini se da Putin popušta

Vladimir Putin dolazi u Berlin. Prije nekoliko godina bi ta vijest bila još jedan dokaz za dobre njemačko-ruske odnose. Danas je ona vanjsko-politička senzacija. Jer, radi se o prvoj posjeti ruskog predsjednika glavnom gradu Njemačke od aneksije Krima u martu 2014., i početka rata u Istočnoj Ukrajini, kada je nastupilo novo ledeno doba u odnosima između Rusije i Zapada. 

Pri tome se gospodar Kremlja odazvao pozivu upravo one političarke, koja u Moskvi važi kao najveći zagovarač sankcija EU prema Rusiji, zbog čega je izložena masivnoj propagandi u toj zemlji, a to je Angela Merkel. Putin je poziv prihvatio jedan dan pred susret u srijedu (19.10.) što govori u prilog tome da je dugo oklijevao.

Minsk-II došao do granica svojih mogućnosti

Susret u Berlinu neće biti bilateralan, već se održava u tzv. "normandijskom formatu".  Ova četvorka postoji od juna 2014., kada je na marginama obilježavanja 60. godišnjice iskrcavanja saveznika u Normandiji (D-Day) francuski predsjednik François Hollande kao domaćin, skupa sa njemačkom kancelarkom, pozvao na neformalne pregovore predsjednike Rusije i Ukrajine, Vladimira Putina i Petra Porošenka .

Ovaj kvartet je svoj politički vrhunac doživio u februaru 2015. u glavnom gradu Bjelorusije, gdje je napravljen sporazum Minsk-II. Sporazum nije mogao riješiti problem "separatizma" na istoku Ukrajine, ali je doprinio da utihne teško oružje i da prestane masovno ubijanje.  No, sada je proces pomirenja koji je time započet, došao do granica svojih mogućnosti.

Minski sporazum sadrži dogovore, kojih ne žele da se pridržavaju ni Kijev, niti Moskva. U Ukrajini na unutrašnjo-političkom planu nije moguć specijalni status za ustanička područja, uključujući lokalne izbore i amnestiju jer bi u očima većine stanovništva to bilo legitimiranje pobunjenika i secesionista. Kremlj opet ne može odustati od kontrole velikog dijela ukrajinske granice na istoku, jer bi to zatvorilo puteve za dostavu oružja i opreme i za proruske separatiste bilo poput izdaje.

Korektura ruskog kursa povezana je sa Sirijom

Stoga ne čudi da je sporazum Minsk-II na izdisaju. Posljednji susret na vrhu u "normandijskom formatu" održan je prije godinu dana u Parizu. Nakon toga su četiri političara imala telefonske konferencije ili su slali svoje šefove diplomatija da razgovaraju. Pomaka nije bilo. Sa tog aspekta je već sazivanje samita o istočnoj Ukrajini veliko iznenađenje. Prije svega zato što dolazi Putin. Jer u avgustu je Kremlj - svojim žestokim kritikama na račun Porošenka - ostavio dojam da je otpisao "normandijski format".

Iznenadno putovanje Putina u Berlin, ako ne kao zaokret, izgleda barem kao primjetna korekcija kursa. Za ovu promjenu u Kremlju postoje dva objašnjenja, koja se međusobno ne isključuju i koja bi mogla biti ispravna. Prvo je da se Rusija u Siriji malo zaletjela i da sada međunarodnu pažnju želi usmjeriti na drugu temu. Prethodno je ruska operacija u Siriji odvraćala pažnju na nerješivu situaciju u Istočnoj Ukrajinu. Sada su se stvari preokrenule. .

Kremlj ponovo osjeća snagu Zapada

Drugo objašnjenje je da je Putin u posljednje vrijeme osjetio da Zapad može biti oštar i nepopustljiv: Amerikanci demonstrativno prekidaju razgovore o Siriji; Nijemci u razgovor uvode zaoštravanje sankcija i zaustavljanje projekta gradnje gasovoda Nord Stream 2; francuski predsjednik saopštava da svoje ruske kolege može primiti na razgovor o Siriji samo u Parizu, što Kremlj primorava da otkaže dugo planiranu državnu posjetu Francuskoj.  Prvobitno je Putin na Seni želio svečno otvoriti jednu rusku crkvu i jednu izložbu i te medijski djelotvorne aktivnosti propagandno začiniti prisustvom francuskog predsjednika Françoisa Hollandea.

Upravo ovo otvoreno suprotstavljanje predsjednika Francuske, koga su u Moskvi do sada gledali kao na slabog predstavnika Zapada čija je funkcija na klimavim nogama, očito je ostavilo snažan dojam na Putina. I zato je odmah signalizirao spremnost za razgovore. Ne treba precjenjivati ovaj taktički manevar, niti se od ovog susreta treba očekivati neki radikalni pomak naprijed. Ipak čini se da Putin, koji je u nedavnim razgovorima sa Turskom i državama tzv. BRICS-grupe zabilježio privredne, ali ne i političke uspjehe, pokazuje spremnost da popusti u odnosima sa Zapadom. Kremlj kao da je ponovo osjetio potencijalnu snagu tog istog Zapada.