1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

250311 Tschernobyl Weißrussland Erinnerungen

26. april 2011

O nukelarnoj katastrofi u Černobilu stanovnici koji su živjeli u okolini saznali su tek nakon nekoliko dana, iz medija. Javnost je informirana postepeno. Najprije se govorlio da se radi o bezazlenoj nesreći.

https://p.dw.com/p/113YN
Reaktor 4 u Černobilu
Reaktor 4 u ČernobiluFoto: DW

Ukrajinski penzioner Nikolaj Bosyj kaže da 26. april 1986. godine u Černobilu nikada neće zaboraviti: "U 1 sat, 23 minute i 44 sekunde je došlo do eksplozije u reaktoru. Uništen je krov reaktora i dvorane u kojoj su stajala postrojenja. Velika količina radioaktivne prašine je ispuštena u atmosferu. Došlo je i do požara." Nikolaj Bosyj je tada imao 44 godine. Podrazumjevalo se da kao oficir mora učestvovati u akciji spašavanja u Černobilu. Katastrofu on naziva "ratom koji je objavio reaktor".

Tadašnja vladina komisija odlučila je da reaktor iz zraka posipa materijalima koji su sadržavali olovo. To je trebalo spriječiti ispuštanje radioaktivnih sastojaka u atmosferu. Za provođenje akcije su bili potrebni ljudi: "28. aprila u Kijevu je angažovano 350 ljudi. Bili su to takozvani "likvidatori". Morali su obući vojnu uniformu i prisilno otićiu u Černobil. Trebali su tovariti vreće na helikoptere. Ja sam imao zadatak da komandujem. Radili smo 16 sati dnevno, sve dok nismo bili potpuno iscrpljeni."

Eingang Tschernobyl Stadt
Ulazak u napušteni grad ČernobilFoto: DW/K.Percy

Neobavješteno stanovništvo

I dok su se u Černobilu likvidatori očajno borili protiv radioaktivnosti, stanovnici okolnih gradova uživali su u neobično toplim proljetnim danima. Još nisu ništa znali o nuklearnoj katastrofi u Černobilu. Tek 70 sati nakon eksplozije su sovjetski mediji izvjestili o nesreći: "U nuklearnoj elektrani Černobil desila se nesreća. Oštećen je jedan reaktor. Poduzete su mjere za otklanjanje posljedica nesreće. Oštećenima će biti pružena pomoć. Formirana je jedna vladina komisija," saošteno je putem tv kanala.

Stvarne posljedice nesreće su najprije prešućene. Pet dana nakon katastrofe, 1. maja se u tadašnjem Sovjetskom Savezu kao i uvjek slavio Međunarodni praznik rada. "Bio je sunčan dan i bilo je toplo. Svi ljudi - odrasli i djeca bili su vani, na sveöanosti. Tek nakon nekoliko godina smo doznali da se toga dana uopšte nismo smjeli kretati vani", prisjeća se nastavnica njemačkog jezika Galina Kolbik iz mjesta Tschausy, 300 kilometara udaljenog od Černobila.

Evakuacija i odgovornost

Zbog katastrofe u Černobilu ozračeno je tri četvrtine bjeloruske teritorije. Stanovnici obližnjih sela su morali napustiti svoje domove. Oleg Pisarev se prisjeća: "Onda su došla vojna vozila. Pored kuća su iskopavane jame. Buldožeri su potom počeli rušiti kuće i te ruševine prebacivali u jame koje su zatrpane zemljom." Oleg Pisarev i njegove kolege su imale zaštitnu odjeću, a dobili su i nekoliko savjeta. "Preporučeno nam je da pijemo crno vino. Govorili su nešto i o jodu, ne mogu se tačno sjetiti da li smo uzimali jod. Ali vino smo u svakom slučaju pili.

"

Nikolaj Bosyj Katastrophenhelfer in Tschernobyl
Nikolaj Bosyj komandovao je jednom spasilačkom brigadomFoto: Olga Kapustina

Od brigade koju je činilo 350 pomagača, a kojom je rukovodio Niklaj Bosyj, živ je još samo svaki treći. Bosyj smatra da je za to kriv sistem u kome nije postojala pojedinačna, već kolektivna odgovornost. To znači da niko nikada za nešto nije bio odgovoran. Bosy ipak, kako kaže, nije ljut na sistem u čijoj je izgradnji i sam pomogao. Autorka knjige "Černobil. Hronika budućnosti" Svetlana Aleksijevič, opisuje kako je tadašnji sistem funkcionisao: "Sistem je polazio od toga da ne postoje prepreke koje komunisti ne mogu savladaiti. Mislili su: imamo puno ljudi koji nam bezuvjetno vjeruju. Može se žrtvovati bezbroj tih ljudi kako bi se dobila borba."

Autor: Olga Kapustina/Belma Fazlagić-Šestić

Odg. ur.: Z. Arbutina