1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Zvuci klavira iz 'posljednjeg kruga pakla'

Glavni tajnik UN-a Ban Ki-Moon je palestinski izbjeglički logor na jugu Damaska nazvao "posljednjim krugom pakla". Tom paklu prkosi Aeham Ahmad - svirajući klavir.

Aeham Ahmad sjedi na krovu jedne kuće u Jarmuku i svira na keyboardu. "Moj ljubljeni narode", pjeva, "dovoljno nam je jednom patiti. Vratite se. Dugo ste izbivali." Aeham pjeva o svojim prijateljima i susjedima koji su napustili Jarmuk, četvrt Damaska u kojoj žive pretežito Palestinci. Prije rata je bila poznata po živosti koja je u njoj vladala. Danas na ulicama ove četvrti gotovo da nema žive duše, sve je puno ruševina. Prije dvije godine je Asadova vojska opkolila ovu četvrt i odsjekla je od ostatka svijeta. Više u njoj nema čiste vode i tek rijetko u Jarmuk dolazi voće, povrće i ostale namirnice. Do prije pola godine je Aeham Ahmad svirao vani, na ulici. Tada bi oko njega stajala djeca i s njim pjevala. "Danas je postalo preopasno svirati klavir na ulici", kaže u razgovoru koji s njime vodimo preko Skypea: "Jarmuk gađaju raketama i puno toga je uništeno."

Nekada je Jarmuk bio živopisna četvrt, danas je četvrt ruševina

Nekada je Jarmuk bio živopisna četvrt, danas je četvrt ruševina

Klavir u plamenu

Asad nije Jarmuk samo odsjekao od ostatka svijeta, njegove ga snage čak gađaju bojler-bombama koje uništavaju sve oko sebe u širokom krugu. Prije nešto više od dva tjedna borci samoprozvane Islamske države (IS) su prodrli u Jarmuk. Na ulicama su se vodile borbe između palestinskih boraca i pripadnika IS-a, iz zraka je pucala Asadova vojska. Tih dana je izgorio Aehamov klavir. On ne želi pričati o tome kako je do toga došlo. On je, kaže, muzičar, s politikom i borbama ne želi imati nikakve veze.

Kada se IS povukao iz Jarmuka, Aeham je svoju obitelj tajnim putevima uspio prebaciti u jednu susjednu četvrt. On sam svaki dan dolazi u Jarmuk pogledati stan i održavati nastavu. U tu svrhu je od jednog prijatelja posudio električnu klavijaturu. "Moja djeca su još mala - dvije i pol godine i šest mjeseci. Još ne uče nikakav instrument. Ali i najmlađe već voli glazbu i život. Ja podučavam djecu u jednoj alternativnoj školi u Jarmuku", priča.

Pjesme iz ratne svakodnevice

Sa svojim učenicima Aeham Ahmad pjeva svaki dan o svakodnevici u Jarmuku, o tome kako nema struje i vode i o paketima hrane od humanitarnih organizacija po koje često odlaze u susjedne četvrti i dovlače u Jarmuk.

Djeci u Jarmuku je ostalo malo veselja - za zadnje tračke nade se brine pjesma Aehama Ahmada

Djeci u Jarmuku je ostalo malo veselja - za zadnje tračke nade se brine pjesma Aehama Ahmada

Tako pjevaju kartonskoj kutiji: "Zbog tebe smo istrčali maraton. Za šalicu čaja sa šećerom. Kartonska kutijo, samo dva dana i onda si opet prazna." Dok to pjevaju, preko dječjih lica nakratko preleti smješak.

Koncerti preko Skypea

Aeham Ahmad stavlja svoje videe na Youtube. Za odrasle drži koncerte preko Skypea. U Berlinu je već bio putem video-konferencije, kaže. Uskoro će na ovaj način posjetiti i Istanbul i Amman. Na posuđenoj električnoj klavijaturi će svirati djela svojih omiljenih skladatelja: Rahmanjinova, Beethovena i Debussyja i, naravno, pjesme iz Jarmuka. Ahmadu ratna svakodnevica nije uništila snove: "Kao pijanist želim jednog dana svirati na konzervatoriju, na mjestu na kojemu se poštuje dostojanstvo svakog čovjeka. Moj san je da moja djeca odrastaju u miru. I još sanjam o tome da se jednoga dana možemo vratiti u Jarmuk i tamo živjeti kao normalni ljudi."

Preporuka redakcije