Zvjezdan Misimović: Posljednja prava "desetka" na terenu

"Mozak igre na sredini terena". Ovako neki njemački mediji opisuju Zvjezdana Misimovića. I dok je "Miske" na fudbalskom terenu osovina oko koje se sve vrti, izvan terena je slika potpuno drugačija: "Ne volim previše intervjue. Ima igrača koji rado odgovaraju na pitanja novinara, ali ja radije stojim 'u drugom planu' ", kaže on.

Rođen je u Minhenu 5.6.1982. kao dijete "gastarbajtera" iz Gradiške. Uvijek ističe kako za karijeru mora da zahvali podršci koju je imao od porodice: "Imao sam pet godina kad sam počeo da treniram i u svakom omladinskom timu u kojem sam igrao bio sam najbolji strijelac. I u slobodno vrijeme sam stalno igrao fudbal. U tom trenutku nisam ni razmišljao o profesionalnoj karijeri, bilo je jednostavno zabavno igrati. To što nisam ostao samo talent, imam da zahvalim mom ocu koji je mnogo radio sa mnom."

"Špijuni" moćnog Bajerna brzo su uočili mladog igrača. Ipak, otac ga savjetuje da odbije poziv za dolazak u Bajernovu školu i još neko vrijeme se kali u nižerazrednim timovima. Pokazalo se to kao dobar potez i Misimović "tek" sa 14 godina prelazi u Bajern. Slijedio je uspon od omladinskog pogona, preko amaterskog tima, pa sve do prvog profesionalnog ugovora i nastupa za prvi tim.

"Gerland je bio tačno onakav trener kakav meni treba"

Trener omladinaca Bajerna, Hermann Gerland (Herman Gerland), ne može se zvati trenerom koji prema igračima postupa kao u svilenim rukavicama. Misimović je u to vrijeme imao talenta na pretek, jedino je bilo problema taj talent razviti i na terenu.

Sam Zvjezdan o Gerlandu kaže: "On je baš ono što mi je trebalo u tom trenutku. Kad stvari nisu išle onako kako treba, onda je galamio na nas koji smo na terenu. Najčešće baš na mene!"

Zvjezdan, ili "Cvečge", kako ga zovu Nijemci, je brzo naučio kako talenat nije dovoljan za uspjeh. Mnogo mladih fudbalera u BiH je talentovano, kaže on, te dodaje da je za uspjeh potrebno više od toga. "Treba, doduše, i malo sreće. Ali, kad dođeš do nekog stepena kvalitet se uvijek probija i dolazi do izražaja. Neko ima više talenta, neko manje, ali svi moraju da rade na sebi da bi napredovali. Ko hoće da ima uspjeha taj mora puno da radi."

Salihamidžić zaslužan za dolazak u reprezentaciju

U Bajernu je tada igrao i Hasan Salihamidžić, koji je najzaslužniji što je Miske obukao dres reprezentacije BiH.

"Hasan Salihamidžić mi je prišao u teretani i pitao želim li da igram za reprezentaciju. Ja sam odmah pristao i nakon toga je sve brzo išlo. Za reprezentaciju igram i danas i nisam se ni jedne sekunde pokajao zbog toga."

Za BiH ga veže puno toga, kaže on. "Svoje godišnje odmore provodim najradije tamo. Veliki dio moje porodice još uvijek je u BiH, naprimjer moj brat i moja baka." Razgovori sa rođacima i prijateljima u domovini su najčešći razlog i za visoke račune njegovog mobitela.

Eksplozija "Bosanaca" u Volfsburgu

Nakon Bajerna, slijedile su još dvije stanice u karijeri: Bohum i Nirnberg, a onda je 2008. uslijedio transfer u Volfsburg. Trener Felix Magath (Feliks Magat) je bio taj koji je Zvjezdanu dozvolio punu slobodu na sredini terena, jer je znao da će tako iz njega izvući najviše. "To je igrač koji igra po intuiciji, to je ono što je genijalno u njemu. On ne može da igra po propisima i receptu", rekao je jednom Thomas von Heesen (Tomas fon Hezen), bivši trener Nirnberga.

Magath je u Volfsburgu od trojke u navali Misimović, Džeko, Grafite napravio najefikasniji napad u istoriji Bundeslige. Pustio je Misimovića da igra na poziciji klasične "desetke" koja se sve rjeđe viđa u timovima Bundeslige u kojima "svi igraju sve".

U sezoni 2008/2009 Džeko i Grafite su zajedno postigli 54 gola, što je rekord koji će teško biti oboren. To je, između ostalog, bilo moguće i zbog "lopti koje imaju oči", a koje je napadačima slao Misimović.

Život fudbalera je naporan i nekada je potrebno i opuštanje. Misimović kaže da često sa kolegama pravi šale na terenu. Priča jednu od anegdota sa nedavne utakmice Volfsburga: "Jedan kolega je potrčao za loptom. Sapleo se i pao koliko je dug i širok, a da blizu njega nije bilo nijednog drugog igrača. Povikao sam na sav glas prema sudiji: Faul! Faul!"

Za sve one koji kažu kako Misimovića na terenu ne krasi brzina on ima ovakvo objašnjenje:"Mislim da nedostatak brzine u nogama mogu nadomjestiti brzinom u glavi. Čovjek mora poznavati svoje prednosti kako bi kaširao svoje mane."

Kada ga pitate koji igrač za njega nema mane, dobija se jasan odgovor: "Zinedine Zidane. On je svakako moj uzor. Mislim da je on najkompletniji igrač kojeg sam vidio."

Reprezentacija bi konačno mogla na veliko takmičenje

Sa Edinom Džekom se Misimović u dresu Volfsburga razumio "na slijepo". Iako, po svemu sudeći, Džeko mijenja klub, ostaje radost zbog zajedničkih utakmica u reprezentaciji BiH.

"Pred nama su nove kvalifikacije, novi selektor, nova nada. Imamo šanse za plasman.Mislim da je došlo vrijeme da i mi nešto napravimo na međunarodnom planu."

Sa Volfsburgom ga veže ugovor do 2013. a poslije: "U fudbalu može svašta da se desi. Sigurno mi je cilj odigrati barem jednu sezonu u inostranstvu", kaže Miske. Pod ovim "inostranstvo" on, naravno, podrazumijeva neku od liga izvan Njemačke. Po završetku karijere zna gdje će: "U Minhen. To je moj grad, grad u kojem sam odrastao, u kojem mi i danas žive supruga i djeca, ali i roditelji. To je najljepši grad na svijetu."

Autor: Azer Slanjankić

Odg. urednica: Marina Martinović