Zračni most sa Berlinom - kada su bombarderi bacali čokolade

Berlin u ljeto 1948. Mladi američki pilot Gail S. Halvorsen trči preko piste zapadnoberlinskog aerodroma Tempelhof. Iza čelične ograde stoji 30-toro djece. "Gimme chocolate", mole 27-godišnjaka. "Oni nisu prosili, već samo pitali da li mogu dobiti čokoladu", sjeća se Halvorsen. Ovaj pilot je međutim imao samo dvije žvake u džepu. Dvije, za 30-toro djece! Podijelio ih je u četiri dijela i dao djeci. Na njegovo iznenađenje djeca se nisu međusobno gurala. "Čak su oduševljeno mirisala i papir, sakrivala ga u rukama kako bi ga mogla ponijeti kući. Znao sam da moram više uraditi."

Sovjeti opkoljavaju zapadni Berlin

Situacija je u podijeljenom Berlinu u to vrijeme napeta. Nekoliko sedmica prije toga, sovjetska armija je opkolila zapadni dio grada. Nakon uvođenja nove valute - njemačke marke, ona zapadne snage želi prisiliti na povlačenje. Kamioni, brodovi i vozovi više ne mogu doći do zapadnog Berlina. 2,2 miliona ljudi je odsječeno i ne mogu se snabdjeti osnovnim životnim namirnicama i ugljem.

Saveznici ih međutim ne ostavljaju na cjedilu. Berlinskim zračnim mostom započela je do tada najveća humanitarna akcija. Svakodnevno je stotine američkih i britanskih aviona letjelo na nebu. Transportovali su namirnice do aerodroma Tempelhof.

Čokolada na padobranima

U posdi je bio i sada 92-godišnji Gail Halvorsen. Letio je bezbroj puta, sve do odluke o deblokadi Berlina u maju 1949. Tokom susreta sa berlinskom djecom došao je na jednu ideju. "Obećao sam im da ću doći sutra i donijeti čokoladu."

Pitali su me kako će me prepoznati, a ja sam im rekao da ću prije slijetanja mrdati krilima aviona. Kasnije je zalihe čokolade prikupljao od svojih kolega. 18. jula 1948. je prilikom slijetanja na Tempelhof vido djecu i počeo je mrdati krilima aviona. Čokoladu je počeo izbacivati kroz jedan otvor. Bila je zakačena na male bijele padobrane. Djeca su bila oduševljena i počela ju skupljati.

Bacenaje slatkih "bombi" postalo je rutina. Uskoro su to saznali i novinari. "Na početku je to bio problem. Jedan reporter je uslikao moj avion. " U novinama je osvanuo dug članak. Halvorsen je morao raportirati kod komandanta  "Mislio sam da će tada svemu doći kraj. On je međutim rekao da je to dobra ideja." Akcija se proširila. Uskoro su i djeca u Americi počela skupljati novac za čokoladu, mnogi piloti su se uključili u akciju. Do kraja blokade  je iznad zapadnog dijela Berlina bačeno 22 tone slatkiša.

Traute Grier je tada imala 14 godina i nije uspjela dobiti niti jedan slatkiš. Tada je živjela u berlinskoj gradskoj četvrti Neuköln  "Kada je Gail Halvorsen letio i bacao čokoladu, sva djeca su trčala da je sakupe. Ja sam se suzdržavala. Dječaci su se mnogo gurali."  Zbog toga nije tužna, već duboko zahvalna. "I danas sam u mislima s pilotima koji su uložili silan napor. Učinili su to za našu slobodu."

Zračni most je bio logistički i ljudski podvig. "Na početku smo letjeli danonoćno", kaže Gail Halvorsen. Angažman nije bio bezopasan. Kroz avionske nesreće je poginulo 78 ljudi. Britanski  i američki avioni slijetali su i uzlijetali u jednominutnom taktu. 12. maja 1949 Sovjetski Savez ukida blokadu. Slobodni dio Berlina tako je spašen.

Od neprijatelja postali prijatelji

Berlinski zračni most imao je i drugi efekat. Podrška nekadašnjem neprijatelju - Njemačkoj, zbližila je Nijemce i Amerikance. To se i do danas osjeti. Traute Grier kaže: "Od naših neprijatelja su postali prijatelji." Angažman Gaila Halvorsena je simbol tog prjateljstva. 

Još 1974. mu je dodijeljen njemački orden za zasluge. U junu  2013. je po "slatkom bombarderu" i jedna berlinska škola dobila ime. Gail Halvorsen, koji u međuvremenu ima petoro djece, 24 unučadi i 41 praunuče, nije propustio otvaranje škole. Rado dolazi u Njemačku, ima mnogo prijatelja. Susreti sa berlinskom djecom na njega su i do danas ostavili utisak.  "Kada čovjek nekome pomogne, osjeća se bolje." Gail Halvorsen nije međutim samo sebe učinio sretnim.

Autori: MarieTodeskino/Belma Fazlagić-Šestić

Odgovorni urednik: Zoran Arbutina