1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Znatiželjna djevojčica postala je doktorka

2. april 2011

Ljubica Todorović potpuno je netipična doktorka. Bavila se modelingom, glumom, vodila televizijske emisije, svirala violinu, a onda u jednom trenutku shvatila da će medicina biti njen život. I nije se pokajala.

https://p.dw.com/p/10lir
Šarmantna doktorka Ljubica Todorović
Šarmantna doktorka Ljubica TodorovićFoto: DW/L.Pirolic

„Ja sam specijalista neurolog, neuropsihijatar, primarijus, magistar iz oblasti neurologije i trenutno spremam doktorsku disertaciju o trombolizi, terapiji kod akutnog moždanog, ishemijskog udara, koja je sada hit u svijetu i jedna od najboljih terapija kojom se uništava tromb. Njome se postiže rekanalizacija začepljenog krvnog suda i ako pacijent dođe na vrijeme, u roku od tri sata, postižemo odlične rezultate. Naši pacijenti se vrlo brzo oporavljaju i vraćaju normalnom životu“, kaže doktorka Todorović dok pijemo kafu na njenom omiljenom mjestu, u Bečkoj kafani sarajevskog hotela „Evropa“.

Čisti šarm u bijelom mantilu

Njen mobitel neprestano zvoni, pa prekidamo i nastavljamo razgovor u pauzama između poziva. Raspituju se mnogobrojni prijatelji i poznanici za njeno zdravlje i zdravlje svojih rođaka, njenih pacijenata na Neurološkoj klinici, Kliničkog centra u Sarajevu, na kojoj radi. U jednom trenutku nailazi Haris Silajdžić i nježno je pozdravlja. Reagujem tipično novinarski: „Je li tačno da se povlačite iz politike, gospodine Silajdžiću?“ pitam. „Jeste. Vrijeme mi je“, kaže političar.

Doktorka Todorović i Haris Silajdžić
Doktorka Todorović i Haris SilajdžićFoto: DW/L.Pirolic

Doktorku svi znaju i kao da ona sve u Sarajevu poznaje. „Vi ste omiljena doktorka u ovom gradu“, kažem. „Ne znam za to, ali znam da svoj posao radim sa strašću i potpuno sam mu predata, a to, valjda, ljudi cijene. Znate li da ja ponekad i poljubim nekog od mojih pacijenata, bilo da su muškarci ili žene? Ako je situacija teška, ako vidim da nestaje motivacije za borbom, ja i tako ohrabrim čovjeka. I nikad, baš nikad ne dam ni naslutiti ako se stvari nepovoljno razvijaju. Nada uvijek postoji i pacijentu to uvijek treba predočiti kao izvjesnu mogućnost“, kaže doktorka.

Kako joj je izmakla uloga u filmu?

„Bila sam hiperaktivna u djetinjstvu i ranoj mladosti. Htjela sam sve da probam i nekako sam osjećala da imam više talenata, ali dugo nisam bila sigurna kojem da se potpuno posvetim. Sad ću vam ispričati kako je završena moja karijera glumice. Imala sam jednu malu ulogu u komadu koji se igrao u „Kamernom teatru 55“ i kako sam ja to vrlo dobro odigrala, stigla je ponuda za ulogu u filmu „Derviš i smrt“. Bila sam ushićena, a reditelj je prvi razgovor sa mnom, o toj ulozi, zakazao u hotelskoj sobi. Kad sam shvatila da mi je dao broj sobe u hotelu „Central“ odustala sam i tako je moja glumačka karijera naprasno prekinuta“, priča kroz smijeh Ljubica Todorović. To bi se danas okvalifikovalo kao seksualno uznemiravanje i možda bi moglo biti i sankcionisano, ali to su bila ona vremena kada su se mlade žene i djevojke same branile od muških napasnika onako kako su znale. Da li se nešto od tada promijenilo u muško-ženskim odnosima?

Život bez tajni

„Mislim da je riječ o kulturi odnosa prema ženama u našem društvu. Sa jedne strane, ovo je konzervativna sredina koja sputava ženu da se ostvari i u poslovima izvan kuće, a sa druge, ako i odluče da prave profesionalnu karijeru, u svijetu muškaraca u kojem živimo, oni određuju gdje će kojoj ženi biti mjesto i hoće li one uopšte dobiti priliku“, kaže doktorka Todorović i dodaje da se neke sretnice ipak, izbore za poziciju na kojoj mogu da pokažu svoje sposobnosti, talente ili kreativnost.

Prijatelji, pacijenti, svi zovu
Prijatelji, pacijenti, svi zovuFoto: DW/L.Pirolic

Tvrdi da su žene vrlo često efikasnije od muškaraca, predanije poslu i rade ga sa strašću, uprkos obavezama koje ih čekaju kod kuće. „Muškarcima nekako, ne odgovara da žena bude na višem mjestu, na većoj funkciji nego što su oni. Boje se žena na liderskoj poziciji. A žene su opet, sasvim usamljene u tom svom prodoru“, kaže doktorka i ističe da ima žena koje su jako uspješne, ali ih najčešće prate spoticanja koja dolaze od kolega. Tako gube mnogo energije i ponekad, nažalost, odustaju.

„Kako ste se vi izborili za vašu poziciju?“ pitam. „Uvijek sam bila do kraja otvorena osoba i prodorna. To je moja priroda, moj karakter... Bila sam znatiželjna djevojčica, a sada sam još uvijek znatiželjna žena. Veoma držim do komunikacije sa ljudima. Sa mojim pacijentima ja stalno razgovaram. U mom životu nema tajni. Svi koji me poznaju, znaju da sam ja bila usvojena kao djevojčica i da moji roditelji nisu moji biološki roditelji“, kaže Ljubica Todorović i dodaje da sve što je postigla u životu, može da zahvali i svom ocu i majci kako je uvijek zvala svoje usvojitelje i istinski ih doživljavala tako.

Medicina je za mene bila veliki izazov

„Postoje dvije bitne stvari tu. Praktičan dio, odnosno kontakt sa čovjekom, ljubav prema čovjeku i posebno, ljubav prema bolesnom čovjeku. Ja smatram da medicina nije božanska profesija. To je ljudska profesija i ne volim kad ljekar pokušava da se izdigne iznad pacijenta. Ono što ja volim u medicini je dakle, ljubav prema čovjeku, prema nemoćnom, prema slabom. Presretna sam kad pacijent izađe iz bolnice zdrav, ili toliko oporavljen da može normalno nastaviti svoj život“, kaže doktorka Todorović i naglašava da nikada medicinu ne mistificira i uvijek gradi odnos pun povjerenja sa svojim pacijentima.

Neuspjela uloga u filmu "Derviš i smrt".
Neuspjela uloga u filmu "Derviš i smrt".Foto: Otto Müller Verlag

Uvijek ih upoznaje sa zahvatima koji će se raditi, psihološki ih priprema za ono što slijedi i ističe da nikada nema problema sa svojim pacijentima. „Ja nisam tipična doktorica, a to znači da nikada ne dođem do pacijenta, pitam ga za ime i prezime, uzmem istoriju bolesti, pogledam i odem. Uvijek razgovaram o svemu što tog pacijenta zanima. Lijepa riječ i osmijeh, zagrljaj, utjeha... ja tako vidim taj odnos sa pacijentom i mislim da to odaje moju prirodu. Pravi sam majčinski tip“, kaže Ljubica Todorović.

„Ne osvrćem se nazad...“

„Ono što mene čini mladolikom, što me čini vitalnom je moja velika strast prema sportu koju mi je prenio otac. To je bila prvo gimnastika. Poslije sam se bavila jogom, a sada radim 'pet Tibetanaca', što je pet izvanrednih vježbi za razgibavanje. Te vježbe koje rade Tibetanci, definitivno, produžavaju mladost. Odustala sam od fitnesa, ali vozim rolšue. Ne osvrćem se nazad i živim u sadašnjosti“, kaže doktorka i zaista, odaje utisak osobe kojoj je dobro u sopstvenoj koži.

Autorka: Ljiljana Pirolić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić