1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Zlo u nama

Je li čovjek po prirodi zao? Da li je vršenje nasilja dio našeg prirodnog repertoara ponašanja? Ovo je neurobiološka potraga za uzrocima ljudskog nasilja.

default

Mozak na izopćavanje reagira isto kao i na fizičku bol

Odrubljivanja glave pred uključenim kamerama. Građanski ratovi i teroristički napadi - slike ovakvih zastrašujućih djela su iz noći u noć sastavni dio informativnih emisija. Pri izloženosti takvim slikama teško je vjerovati u dobro u čovjeku. "Čovjek je čovjeku vuk", čuvena je latinska izreka. Zvijer, koja - jednom razuzdana - uživa u krvi drugih ljudi i uvijek je spremna na strašna djela.

Oni koji vrše ovakvu agresiju bivaju bespomoćno osuđeni kao "bolesni". Govori se da oni nemaju ništa zajedničko sa "normalnim ljudima". Međutim sigurno je sljedeće: ubistva, silovanja, sakaćenja, koja se u konfliktnim područjima na ovom svijetu dešavaju svakodnevno, ne mogu biti pripisana samo ludim pojedinačnim počiniteljima. Čitavi školski razredi ubijaju kao djeca ratnici. Muškarci vrše silovanja u grupama ili ubijaju "one koji drugačije vjeruju" uz odobravanje drugih ratnika. Nalazi li se u konačnici sjeme nasilja u svima nama?

Ungarn erlässt diskriminierendes Gesetz gegen Obdachlose

Oni koji su izopćeni pokazuju veliku spremnost na nasilje

Mit o "agresivnom nagonu"

Siegmund Freud je vjerovao da postoji nasilje u ljudima. Vjerovao je u urođeni "nagon na agresiju". Generacije znanstvenika su na tome mukotrpno radile. Među njima i neurobiolog, ljekar i psihoterapuet Joachim Bauer, koji se prije pet godina u svojoj knjizi "Granice bola" bavio porijeklom svakodnevnog i globalno nasilja: "Pitanje da li emitiranje nasilja spada u pra-prirodu čovjeka je naravno veoma interesantno i za neurobiologe", kaže Bauer u intervjuu za DW.

I tako su naučnici koji se bave istraživanjem mozga proveli istraživanje koje je trebalo pokazati da li sistem sreće reagira u mozgu kada ljudi - bez prethodne provokacije - vrše agresiju. Rezultat: za prosječno zdravog čovjeka nije vrijedno da bez razloga emitira agresiju. "Odgovarajući sistemi u mozgu ne reagiraju", objašnjava Bauer. "Ono što stvara reakciju sistema jest dobijanje pažnje, priznanja i poštovanja."

Priznanje kao pokretač zla

Teza zvuči paradoksalno i čini se ipak naučno dokazivom: Naša želja za priznanjem, za pozitivnim transmiterima u mozgu, ne dovodi nužno do dobrih međuljudskih odnosa. Naprotiv: "Ljudi su spremni za ugled, poštovanje i osjećaj pripadanja učiniti zlo", kažu naučnici.

I tako bi ovdje možda istraživanje mozga moglo pokazati ono što je u sociologiji i socijalnoj psihologiji tako često opisano: Da se mladi priključuju nasilnim grupama jer se tu konačno osjećaju uzdignuto - i tada sistem nagrađivanja u njihovom mozgu konačno reagira. Riječ je o mehanizmu za kojeg Joachim Bauer vjeruje da postoji i kod mladića koji iz Europe dobrovoljno odlaze u džihad: "Može se s prezirom reći da su oni gubitnici. Ali u jednom društvu ne bi trebali biti producirani gubitnici jer upravo ti ljudi padaju u opasnost da se priključe radikalnim grupama u kojima doživljavaju vlastitu vrijednost."

Izopćavanje djeluje kao bol

To da počinitelji nasilnih djela često poslije spadaju u životne gubitnike nije novo otkriće. Zapostavljeni su od strane roditelja, u školi su zakazali, a od većine u društvu su diskriminirani. Stalno u opisu počinitelja na površinu dolazi sličan obrazac, a mediji ih u svojim pokušajima pojašnjenja ponavljaju kao mantru.

Ono o čemu se rijetko govori je kako zaista djeluje iskustvo izopćavanja i diskriminacije na mozak. Pri tome su naučnici koji se bave istraživanjem mozga ovdje već odavno podastrli konkretne rezultate: "Prilikom izopćavanja i ponižavanja u mozgu reagiraju ista područja koja se aktiviraju i prilikom bolova, to je tzv. matrix bola", kaže Bauer. "To znači iz ugla mozga bol ne predstavlja samo tjelesni napad, već i socijalno izopćavanje i poniženje."

Istraživanja mozga pokazuju da je bol najveći pokretač koji dovodi do nasilja. Vjerojatno jer je to evolutivno-biološki tako određeno. Naime zato jer nam je sposobnost da budemo agresivni do danas potrebna kako bismo se odbranili od opasnosti. Također i činjenica da naš mozak izopćavanje izjednačava sa bolom je evolucijski sasvim utemeljena: U konačnici još su naši preci živjeli u socijalnim grupama. A izbacivanje iz grupe je po pravilu bilo jednako smrtnoj presudi. "S obzirom na to da je bol najjači stimulans za agresiju, onda se može razumjeti zašto ljudi i grupe stanovništva, koji su pogođeni izopćavanjem, pokazuju veliku spremnost za agresiju", smatra Bauer.