Zemlje Afrike napuštaju Sud u Hagu

Je li Međunarodni krivični sud osnovan da bi srušio afričke političare? Vjerojanto ne. Ali brojni Afrikanci to misle. I činjenica je sljedeće: To da je ovaj sud na svjetskom nivou tako mnogo koncentriran na Afriku - blago rečeno - zbunjuje.

Uzmimo kao primjer istrage protiv kenijskog predsjednika Uhura Kenyatta: Tužitelji u Hagu su ga teretili za zločin protiv čovječnosti, ali su kasnije tu optužnicu povukli zbog zbog nedostatka dokaza. Kenyatta bi trebao biti suodgovoran za krvave nemire nakon izbora u decembru 2007. godine. Ipak postoje druge političke vođe na svijetu koji su počinili gore zločine - bez da su zbog toga pozvani na pravnu odgovornost. Naravno Uhuru Kenyatta treba odgovarati za svoje zločine. Ali onda to moraju i druge političke vođe.

Zašto Međunarodni krivični sud nikada nije tužio bivšeg britanskog premijera Tonya Blaira zbog britanskog učešća u ratu u Iraku? U julu je Istražna komisija britanske vlade iznijela teške prigovore na njegov račun. Britanska (američka) invazija na Irak 2003. godine se zasnivala na pogrešnim tvrdnjama i potkopala je autoritet Ujedinjenih naroda. To stoji u tzv. Chilcot izvještaju. A Sud u Hagu? Tamo još uvijek traju "predistrage" - 13 godina nakon okončanja rata. 

Druge važne zemlje na svijetu uopće ne priznaju Međunarodni krivični sud. Primjerice Kina, Rusija, SAD i Izrael. Ali i ovim zemljama se stalno prebacuju povrede ljudskih prava - koje ostaju nekažnjene. Također nije istina da su samo afirčke zemlje napustile ovaj sud. Jedan od primjera su i SAD. Vlada u Washingtonu je najprije potpisala Statut Međunarodnog krivičnog suda - i u istoj godini je povukla taj potpis. Unatoč tome Afrika treba instituciju kako bi kaznila svoje političke vođe zbog povreda ljudskih prava. Brojni afrički političari predlažu da bi tu ulogu mogao preuzeti Sud za ljudska prava Afričke unije. No to je prije svega jeftin izgovor. 

Afrička unija to ne može sama

Jer ni Afrička unija, ni njena prethodnica Organizacija afričkog jedinstva nisu nikada bile uočljive kao efektivne organizacije koje funkcioniraju. Kako bi onda njihov izdanak - Afrički Sud za ljudska prava - trebao izvoditi počinitelje kaznenih djela pred lice pravde - posebno kada je pri tome riječ o državnicima? Prije svega ostaje pitanje: Kako Afrička unija uopće želi goniti ratne zločince i zločine protiv čovječnosti, ako se oni s druge strane zalažu za to da državnici trebaju uživati imunitet od krivičnog gonjenja?

Kao jedina opcija ostaje Međunarodni krivični sud. Ali: Ujedinjeni narodi bi morali reformirati sud iz temelja! On mora biti zamijenjen institucijom koja ima daleko veći mandat. Novi sud mora procesuirati povrede ljudskih prava širom svijeta - i ako se pri tome radi o silama sa pravom veta u Vijeću sigurnosti UN-a kao što su SAD, Velika Britanija, Francuska, Rusija i Kina. 

Afrička unija mora biti uključena

Osim toga Ujedinjeni narodi Afričkoj uniji moraju dati više prava. Primjerice jedno stalno mjesto u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda. Jer više prava znači automatski više obaveza. Moguće je da bi Afrička unija, zahvaljujući stalnom mjestu u Vijeću sigurnosti UN-a, bila sklonija tome da svoje zemlje članice pozove na odgovornost za povrede ljudskih prava.   

Osim toga, novi krivični sud na svjetskom nivou bi svoje postupke trebao -što je više moguće- voditi tamo gdje su zločini počinjeni. Specijalni sud za Siera Leone, koji bi trebao osuditi one koji vuku konce u krvavom građanskom ratu, bio je veoma poštovan - između ostalog i zbog toga jer je bio smješten u Siera Leoni. Afričke političke vođe moraju sebe vidjeti kao dio međunarodnog pravnog sistema, a ne kao njegove žrtve. Jer onda oni više ne bi mogli obmanjivati svoje građane da ih Međunarodni krivični sud procesuira na nepravedan način.