1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

Zbog čega su Srbi ubili toliko Srebreničana?

Süddeutsche Zeitung donosi članak o Srebrenici, povodom izricanja kazni sedmorici oficira vojske RS. Piše i o Mladićevom dnevniku, kako je Zapad "vukao za nos", ali i saradnji sa bosanskim Hrvatima u podjeli BiH.

default

Sahrana identifikovanih žrtava u Potočarima

Poslijepodne 11. jula 1995. Zoran Petrović Piroćanac pali kameru. Nekoliko je minuta nakon 16:00 sati. Vojska bosanskih Srba ušla je u praznu Srebrenicu. Najmanje 20.000 stanovnika pobjeglo je u Potočare, gdje su stacionirani plavi šljemovi, u nadi da će ih oni zaštititi. Mladić, koji je danas propao u zemlju, izgovara u kameru: "Danas smo se okupili u srpskoj Srebrenici. Za veliki srpski praznik ovo je poklon srpskom narodu. Stigao je čas osvete."

Massengrab in Cerska Nähe Srebrenica

Masovna grobnica sa kostima ubijenih

Haški tribunal već 15 godina rekonstruira djela, koja su uslijedila nakon ovih riječi. Riječ je o pravom mozaiku smrti, s obzirom da je Mladićevim trupama uspjelo da za 5 dana ubiju najmanje 7.000 ljudi. U četvrtak (10.06.2010.) Haški tribunal izrekao je nove kazne i to sedmorici bosanskih Srba. Nijedan proces nije bio tako dug, komplikovan i sa više dokaznog materijala. Ponovo je oživljen pakao Srebrenice. Napad je bio dugo planiran. Kao i u procesu protiv Radislava Krstića, tužba je kao dokaz podnijela tzv. Direktivu broj 7. Nju je još u martu 1995 odobrio Radovan Karadžić. U njoj on naređuje vojsci da osmišljenim dejstvima napravi nepodnošljivu situaciju za stanovnike Srebrenice, bez nade na preživljavanje. Tužioci u tome vide i dokaz da je masakr bio planiran. Pa ipak to ključno pitanje nije razjašnjeno.

Direktiva broj 7.

Direktivu je razradio Mladićev zamjenik Radivoje Miletić, koji skupa sa još šest bosanskih klupa sjedi na optuženičkoj klupi u Hagu. Na dokumentu se nalazi kako njegovo tako i Karadžićevo ime, stoga je za tužbu to nesumnjiv dokaz za Miletićevu krivicu. Tužilac Mc Closkey je u svom završnom pledoajeu 62-godišnjeg Miletića ocijenio čovjekom koji je bio duše i srca paklenog, zločinačkog plana i zatražilo za njega 30 godina zatvora.

Gericht weist Klage gegen Niederlande wegen Srebrenica ab

Stanovništvo Srebrenici traži zaštitu pred bazom holandskih plavih šljemova u Potočarima

Kada je pala noć kobnog 11. jula, Mladić i njegovi oficiri susreću se u hotelu Fontana, nedaleko od hiljada muslimana, zbijenih u dvorištu gdje se nalazi sjedište UN-a. Specijalne snage policije pod komandom Ljubomira Borovčanina, koji se također nalazi na optuženičkoj klupi, prenijele su Mladiću da je među izbjeglicama oko 1.000 muškaraca. Narednog jutra Mladić je saznao da je 10.000 muškaraca u bijegu. U procesu je posebno osvijetljena sudbonosna noć između 11. i 12. jula. Mladić se dva puta susreo sa komandantom holandskog bataljona, praveći asocijacije, koje su ukazivale da se muslimanima ne piše ništa dobro. Prema izjavama svjedoka, odluka da se ubiju muškarci donesena je ili te noći ili narednog jutra.

Biće pobijeni!

Jedan od svjedoka je potvrdio da se prije podne 12. jula susreo sa natporučnikom Vujadinom Popovićem, jednim od sedmorice optuženih. Njegov zadatak je bio da organizuje transport zatočenika i viđen je na mjestima egzekucije. "A onda mi je rekao da su muškarci uhvaćeni. Na pitanje, šta će se s njima desiti, odgovorio je: Biće pobijeni!" Mladić tada saznaje da je 10.000 muškaraca u bijegu. Naređuje da se svi uhvate i već narednog jutra u 5:30 privedeno je 6.000 muškaraca. Čeka ih ista sudbina kao i prethodne. Isti svjedok, koji je razgovarao sa Popovićem, sreo se narednog dana sa Mladićem. Pitao ga je, generale šta ćemo sa ovim ljudima. Mladić ništa nije rekao ali je, kako navodi svjedok, pokazao rukom na vrat, ukazujući da ih treba zaklati.

Ljubisa Beara vor Gericht

Ljubiša Beara

Narednih dana srpske trupe ubijaju najmanje 7.000 Bošnjaka. Egzekucije su koordinirali , šef sigurnosti Generalštaba, pukovnik Ljubiša Beara i Popović. Dokazi su neoborivi. 14 svjedoka je Bearu vidjelo na mjestima deportacije i masovnih likvidacija. Osim toga, postoje snimci njegovih razgovora radio-vezom.

Pitanje koje ostaje je šta je bio motiv za zločin. Zbog čega su Srbi ubili toliko puno ljudi? Ne bi li bilo puno bolje da su ih zamijenili za srpske zarobljenike. U izvještaju holandske vlade, koja je 2002. podnijela ostavku zbog Srebrenice, se kaže da su prevladali emocionalni faktori, kao što su osveta, bijes i frustracije. Tužilac McCloskey je na kraju svog pledoajea citirao Tolstoja i njegov Rat i mir: "Kakvi zatvorenici! Šta znači zatvorenik? To je beskorisno viteštvo. Oni su moji neprijatelji i doživljavam ih kao zločince. Oni moraju biti pobijeni!"

Pakt sa naprijateljima

Čovjek, koji se optužuje za najveći zločin u Evropi nakon 2. svjetskog rata, je pravi fantom. Srbijanske vlasti tvrde da je Mladić nestao. Za Haški tribunal nema sumnje da se srebrenički koljač krije u Srbiji. Ove sedmice njegova je supruga privedena zbog nedopuštenog posjedovanja oružja. Nedavno ga je familija željela proglasiti mrtvim, navodno da bi došla do novca sa njegovim zamrznutih računa. Već nekoliko dana, novine u Srbiji objavljuju izvode iz njegovog dnevnika, kojeg je pisao tokom i nakon rata u Bosni.

Karadzic und Mladic - Schlüsselfiguren für Srebrenica Bosnien

Ratko Mladić i Radovan Karadžić

Njegove bilješke policija je zaplijenila prije dva i po mjeseca i predala ih Haškom sudu. U njima su zabilježeni razgovori i krizni susreti od 1991. do 1996. Samo nedostaju stranice od januara do sredine jula 1995., kada je pripreman i izvršen masakr nad Bošnjacima iz Srebrenice. Analitičari smatraju da te stranice u tajnosti drži Obavještajna služba Srbije. Moguće je da su tu dokazi o umiješanosti tadašnjih vlasti u Beogradu u zločin.

Pa ipak, dnevnik je i bez stranica o Srebrenici dragocjen dokazni materijal i njegovi dijelovi koriste se u procesu Radovanu Karadžiću. U dnevniku se navodi kako su srpske paravojne trupe u Hrvatskoj redovno upadale na područje Bosne i ostavljale svoj krvavi trag. Tu su i detalji o saradnji Mladića sa bosanskim Hrvatima, koji su se borili da se BiH podijeli između Hrvatske i Srbije. Tome u prilog svjedoči i tajni susret Miloševića i Tuđmana, početkom devedesetih. 1993. godine Mladić je od hrvatske vlade dobio 1,2 miliona njemačkih maraka i dizel u zamjenu za oružje. Hrvati su Mladiću bili spremni platiti još 8 miliona maraka. Mladićev partner za pregovore je Slobodan Praljak, nekadašnji pozorišni režiser, na čiju zapovjed je srušen most u Mostaru.

U svom dnevniku Mladić opširno opisuje kako je zavaravao zapadne posrednike i odbijao njihove mirovne planove. U julu 1994 on u dnevnik unosi rečenicu: "Plan odbiti, rat dobiti! Tada je rezignirana međunarodna kontaktna grupa ponudila Srbima više od polovine BiH. Malo kasnije, nakon Dejtonskog sporazuma, Srbi su dobili 49% teritorije BiH.

Autor: Jasmina Rose

Odg. urednik: Belma Fazlagić Šestić