1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Zbog čega su desničari jaki na istoku Njemačke?

Izgredi protiv izbjeglica u mjestima poput Bautzena i Clausnitza i dalje su povod rasprava u njemačkoj javnosti. Mnogi se pitaju zašto desničari na istoku Njemačke imaju tako mnogo pristalica.

Aplauz okupljenih građana pred zgradom u plamenu u koju je trebalo da budu smještene izbjeglice vrhunac je dugog niza događaja i tendencije koja je vidljiva i po statističkim pokazateljima. Prema navodima njemačkog Ministarstva unutrašnjih poslova, polovina svih djela nasilja s rasističkom pozadinom počinjena je u saveznim zemljama koje se nalaze na istoku Njemačke, a koje su nekada bile dio DDR-a. To je 40 odsto više nego tokom 2014. Napadi na izbjeglice, podmetanje požara u domovima za izbjeglice, nasilne demonstracije i vandalizam se odvijaju uglavnom na istoku Njemačke, govore podaci organizacije Pro Asyl i fondacije Amadeu Antonio.

Još od napada na izbjeglički dom u mjestu Hoyeswerda (u okrugu Bautzen), koji je izveden 1991., mnoštvo sociologa i politologa se pozabavilo uzrocima za porast nasilja s desnoekstremnom pozadinom, ali i aktivnostima pokreta Pegida, strankama NPD i AFD na istoku ove zemlje. Njihov zaključak je da ne postoji jedan, nego niz mogućih uzroka za takve tendencije u društvu. Ovo su najčešći:

Strah od materijalnog gubitka i nepoznatog

Nakon pada Berlinskog zida život mnogih građana nekadašnjeg DDR-a, zemlje u dugogodišnjoj izolaciji, iz temelja se promijenio. Nova, tržišno orijentisana privreda, ostavila je mnoge bez posla. U socijalističkoj, planskoj privredi je to bila nepoznata pojava. Mnogi su bili potreseni time što su "njihovo radno iskustvo i biografije od danas do sutra postali bezvrijedni i što se sve moralo učiti ispočetka, a sadašnje vrijeme pred ljude donosi nove promjene", ukazuje sociolog David Bergich, aludirajući na brojne izbjeglice koje pristižu. Kod mnogih se javlja subjektivan osjećaj da će ponovo da izgube sve što su stekli i da se ponovo moraju prilagoditi potpuno novim uslovima. Hans Vorländer, politolog sa univerziteta u Dresdenu, govori da se kod ljudi javlja osjećaj straha i nesigurnosti, osjećaj da će biti jednostavno otpisani.

Posebno u saveznim zemljama Sachsen i Mecklenburg-Vorpommern zabilježeno je odseljavanje hiljada ljudi tokom proteklih desetljeća. To i danas stvara socijalne i privredne probleme koji često prelaze u besperspektivnost. Tom Mannewitz, istraživač pojava ekstremizma sa univerziteta u Chemnitzu dodaje: "Oni koji sebe vide kao gubitnike procesa transformacije traže sada drugu grupu koja će na neki način "biti odgovorna" za to." Vlastito nezadovoljstvo se tako projektuje na strance, izbjeglice, na druge religije poput islama...

Eisenhüttenstadt 1992: desničari protestuju protiv stranaca

Eisenhüttenstadt 1992: desničari protestuju protiv stranaca

Nema kontakta sa strancima

"Društvo istočne Njemačke je tek danas, 25 godina nakon ujedinjenja, u prilici da otkrije raznovrsnost. Prije toga je to bilo jedno prilično homogeno društvo", kaže David Begrich. Odista, procenat ljudi stranog porijekla na istoku Njemačke je nakon Drugog svjetskog rata varirao između dva i četiri odsto. U vrijeme DDR-a su u toj zemlji radili samo stranci iz "bratskih socijalističkih zemalja" poput Vijetnama, Poljske, Mozambika, Mađarske ili Kube.

Međutim, režim DDR-a ih je "skrivao" u odvojene smještaje. Do 1988. je ženama koje su bile iz inostranstva bilo čak zabranjeno da u DDR-u rađaju djecu. Politolog Tom Mannewitz u tome vidi veliki uticaj i na on ošto se zbiva danas: "Rigorozna politika prema strancima koju je vodio DDR i getoizacija stranaca potpuno ssu onemogućili bilo kakav kontakt domaćeg stanovništva s njima."

Diktatura umjesto demokratije

Još u vrijeme DDR-a je služba državne sigurnosti izvještavala o crtanju kukastih krstova na fasadama zgrada. Desni radikali su i u to vrijeme bili vrlo aktivni i spremni na nasilje, prenosi sociolog Matthias Quent sa univerziteta u Jeni. Aktivnosti tih grupa su prešućivane i skrivane, ali se počinioce oštro kažnjavalo. Desni ektremizam u društvu je potiskivan. Potiskivanje i tlačenje je inače bilo prisutno u odnosu političkih lidera prema građanima. Sve se naređivalo i sprovodilo "odozgo". "To znači da ovdje nema toliko iskustva sa političkom konkurencijom, političkim djelovanjem i konfrontacijom u smislu razmjene mišljenja i argumenata i poštovanja pluralizma interesa", kaže Mannewitz. To za posljedicu ima da dijelovi stanovništva u potpunosti odbija politički establišment i okreće se nasilju umjesto ozbiljnoj diskusiji.

Simpatizeri stranke NPD protestuju zbog gradnje izbjegličkog centra u Dresedenu (juli 2015.)

Simpatizeri stranke NPD protestuju zbog gradnje izbjegličkog centra u Dresedenu (juli 2015.)

Signali ohrabrenja desničarima na istoku

U saveznoj zemlji Sachsen je desnoekstremna stranka NPD od 2004. do 2014. bila zastupljena u pokrajinskom parlamentu. 2006. stranka je dobila poslanička mjesta i u parlamentu Mecklenburg-Vorpommerna, koja ima i danas. Politolozi ukazuju da je tako desničarski način razmišljanja postao prihvatljiviji u društvu. "Naravno da je to ostavilo traga", kaže Begrich, a Mannewitz ukazuje na uspon desničarskog pokreta Pegida i stranke AFD: "Ljudi se manje boje jer lakše pronalaze istomišljenike, što ranije nije bio slučaj."

Sociolozi i politolozi su razvili razne koncepte suprotstavljanja uzrocima spomenutih pojava u društvu. Neki od njih su uspjeli neki ne. David Begrich ima jednostavnu preporuku: "Ono što smo shvatili tokom našeg rada je da poklonimo pažnju i onima koji se otvoreno zalažu za demokratiju, prije svega onima koji rade na integraciji izbjeglica i tražilaca azila." Ono što je potrebno je da im se oda priznanje i to donosi mnogo više nego prazni govori.

Preporuka redakcije