Zašto Adam?
20. april 2018
Helmholtzplatz je idilično mjesto u centru Berlina. Na kvadratnom trgu nalaze se bujne zelene površine, visoka stabla i stolovi za stolni tenis koji su stalno zauzeti mladim ljudima. Na livadama leže ljudi različitog stila i izgleda - sunčaju se, jedu sladoled ili piju pivo dok razgovaraju sa prijateljima. Na trotoarima oko trga mladi roditelji lagano guraju dječija kolica preko asfalta. Kozmopolitski građani Berlina opušteno sjede ispred brojnih barova, kafića i restorana.
Pročitajte i: Antisemitizam u Evropi nije uvezen
„Volim Berlin zbog toga što je multikulti"
Ova tipična proljetna berlinska idila u potpunoj je suprotnosti sa uznemiravajućim snimcima koji su se samo dan ranije proširili na društvenim mrežama, ali i u njemačkim, pa čak i međunarodnim medijima.
Drhtavi snimci, snimljeni mobitelom od strane same žrtve Adama, ovo mjesto prikazuju u samo jednom svjetlu – prijetećem: na videu se može vidjeti kako Adama napada agresivni mladić i udara ga kaišom, dok psuje i galami na arapskom.
Razlog je banalan: Adam i njegov drug Nijemac marokanskog porijekla nosili su tradicionalnu jevrejsku kapicu jarmulku. „Berlin sam cijenio zbog toga što je to multikulturalno mjesto. Uvijek sam mislio da ovdje u Berlinu manjine, Jereji i pripadnici svih religija žive u zejedništvu i miru", izjavio je Adam sutradan za Deutsche Welle.
Jarmulka kao test za antisemitizam
Adam je došao u pratnji svog prijatelja koji je bio s njim u vrijeme napada. Ovaj stidljivi 21-godišnjak stigao je u Hannover prije tri godine iz izraelskog grada Haifa da studira. Priča da prije ovoga nije nikada nosio jarmulku, jer je on arapski Izraelac i njegovo okruženje nije bilo prožeto samo judaizmom.
Prije nekoliko dana tradiciolnu jarmulku je dobio na poklon od prijatelja, koji je bio u posjeti Izraelu i koji mu je savjetovao da u Njemačkoj ne nosi ovu tradicionalnu jevrejsku kapicu. Ali upravo to je podstaklo Adama na jednu vrstu testa: On je također poklonio jarmulku svom prijatelju i skupa su, noseći ovo tradicionalno jevrejsko pokrivalo za glavu, prošetali kroz Berlin i tako započeli eksperiment.
Pročitajte i: Šta u Njemačkoj znači spaljivanje Davidove zvijezde
Ogromna medijska zbrka
Dok opisuje šta se događalo, djeluje iscrpljeno i nefokusirano. Priča veoma sporo i mora se potruditi da pronađe prave riječi. „Toliko puta sam danas već ispričao ovu priču. Prestao sam brojati intervjue", govori on sa umornim smješkom. U korak ga prati urednik koji će ga kasnije pratiti i na televizijskom nastupu u Kelnu, gdje će posljednji put ispričati svoju priču. Čini se kao da Adam ne može vjerovati šta se događa i u šta se situacija pretvorila.
Sutradan još jedan razgovor sa Adamom. Još uvijek je u Kelnu. Njegov glas se čini utučen - osjeća se bolesno, govori. Od jučerašnje otvorenosti nije ostalo mnogo, sada se čini tih i skeptičan. Objašnjava da mu je postepeno postaje previše svih pitanja. Trebao bih mu ubuduće pisati, a ne zvati, kaže. „Nisam računao da ću sa svojim videom izazvati ovakvu dinamiku. Video sam poslao samo nekoliko prijatelja i policiji. Moj prijatelj koji je bio tu sa mnom video je dalje podijelio velikom broju ljudi".
Adam: Primjer pohlepe za senzacijom ili antisemitizam?
Boji se da bi mu se medijske glasine u vezi videa koji je snimio, u jednom trenutku mogle osvetiti. Malo je razočaran medijima, jer su pojedini mediji objavili i njegovo prezime, iako on to ni u kojem slučaju nije htio. Sada se malo plaši da bi ga sada neko mogao lako pronaći.
I to nije sve: Novinske agencije su u brzini prenijele da je Adam - Jevrej. Poslije je njemačka novinska agencija dpa ispravila ovu grešku. U razgovoru za DW Adam napokon govori da je odrastao u arapskoj familiji. Ali informacija da je on Jevrej već je proširena.
Pročitajte i: „Jevrej" kao uvreda
Da li je causa Adam možda prije primjer za medijsku pohlepu za senzacijom, nego za rastući antisemitizam u Njemačkoj? Adam pretpostavlja da su mnogi mediji već prethodno imali priču u svojim glavama. „U nekoliko intervjua sam spomenuo da nisam Jevrej. U većini slučajeva me to nisu ni pitali. Automatski su pretpostavljali da moram biti Jevrej, jer sam nosio jarmulku. Očigledno je da su to željeli čuti."
Jevrej ili ne, ovaj dan, kada je noseći jarmulku prepoznat kao Jevrej, Adam neće tako brzo zaboraviti. Jedan komad odjeće bio je razlog da u sred Berlina bude napadnut pred očima mnogih svjedoka – udarcima kaišom – kao da je to nešto sasvim normalno. Odjel za informisanje za antisemitizam saopštio je da je Berlinu prošle godine došlo do 947 antisemitističkih incidenata i broj se povećava. Adam je siguran da su se netolerancija i antisemitizam otkako je on u Njemačkoj – protekle tri godine – pogoršali. Međutim, on se ipak nada da će to što se njemu desilo dovesti do preispitivanja, kao i da se ovakvi neprijatni događaji više nikada veće desiti.