1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Zaštita podataka i sigurnosni interesi

Nina Werkhäuser14. juli 2005

Nakon brze identifikacije izvršilaca atentata u Londonu, u Njemačkoj su sve glasniji zahtijevi za proširenje video nadzora . Političari unije, prije svih, traže da se u Njemačkoj instalira još kamera za video nadzor.

https://p.dw.com/p/AV3t
Video nadzor u Dizeldorfu
Video nadzor u DizeldorfuFoto: AP

U Njemačkoj su u nekoliko gradova već instalirane kamere. Doduše, nije to ni blizu broju instaliranih kamera u Velikoj Britaniji. Zbog zaštite podataka, u Njemačkoj nije dozvoljen širi video nadzor javnih površina i ulica . Kamere se smiju postavljati samo na onim mjestima koja slove kao mjesta visokog kriminala.

Nekoliko ministara unutrašnjih poslova njemačkih saveznih zemalja u kojima je na vlasti Unija CDU/CSU izrazili su želju da se kamere za vide nadzor instaliraju na željezničkim stanicama, aerodromima i na javnim mjestima. Za Wolfganga Bosbacha, video nadzor ima smisla, ali širi video nadzor ne dolazi u obzir.

« Prije 15 godina smo se odrekli države koja sve nadgleda i netreba nam nova takva država. Kada je riječ o upotrebi moderne videotehnike za suzbijanje kriminala ili na posebno opasnim mjestima, to ne samo da ima smisla, nego je i neophodno».

Mnogi političari, kada je riječ o širem video nadzoru, misle na svjetsko prvenstvo u nogometu koje se u Njemačkoj održava naredne godine i time na veoma tešku kontrolu velikog broja ljudi na stadionima i gradovima.

Alexander Dix, ovlašten za zaštitu podataka u saveznoj zemlji Berlin, napominje da se širim video nadzorom krše prava na privatnost. «Mnoge kamere instalirane u Londonu nisu mogle spriječiti atentatore samoubice, kaže Dix i dodaje da treba priznati da svaki čovjek na javnom mjestu ima pravo da se kreće bez videonadzora.

U Njemačkoj savezna policija smije koristiti video nadzor fizičkih lica , naprimjer vlasnika prodavnica. Prema procjenama, u Njemačkoj je instalirano oko 300.000 kamera, što u zgradama, što na željezničkim stanicama u velikim gradovima ili podzemnoj željeznici. Prema pravilu, snimljeni materijal se mora izbrisati nakon nekoliko dana osim ukoliko ne služi kao dokazni materijal.