1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Završnica u Siriji?

Dok se u Ženevi nastoji pregovarati, Rusija i Asad nastavljaju ofanzivu na Alepo. Naročito jedan igrač bi iz takvog razvoja događaja mogao da izađe kao pobjednik, smatra u DW-komentaru Aleksandar Kudašev.

Izgleda kao da je završnica. U Siriji. Bašar al Asad ponovo preuzima primat. Uz žestoku rusku vazdušnu podršku. Vjerovatno i sa velikom logističkom i tehničkom podrškom sirijske vojske na terenu. Opkoljavanje Alepa ima karakter odlučujuće bitke. Ukoliko Asadove snage osvoje grad, sirijski despot dobija mnogo više od jedne borbe. U tom slučaju bio bi odlučujući faktor u gorućoj i razrušenoj Siriji. Građanima bi, međutim, i dalje preostali samo bjekstvo, prilagođavanje ili smrt.

Sa druge strane, Sirija je još samo vještački geografski pojam. Mozaik od regiona, mjesta, sela, oblasti i gradova u kojima riječ imaju sirijska vlada, različite opozicione snage, ubilačke bande Nusra fronta i takozvane Islamske države. Ljudi, sirijski građani, u tom krvavom građanskom ratu imaju samo jednu ulogu: oni su žrtve. Njihov život se ne broji.

Rusija: na strani Asada

Asad se vratio uz pomoć Rusa. Oni su iskoristili vladajući vakuum.

Putin se odlučno umiješao.

Cilj glasi: Asad treba da ostane na vlasti. Tom cilju Kremlj treutno sve podređuje. Otuda ta rigorozna vojna odlučnost – bez imalo ustručavanja. Drugi cilj: stabilnost u regionu – čak i uz autokratiju. Niko više ne govori o nekom arapskom proljeću ili pak o lijepoj ideji arapske demokratije. Taj san je postao iluzija. Da li bi međutim neka povezana Sirija jednog dana mogla da postane faktor stabilnosti, niko ne može da odgovori.

Čitav Zapad, prije svega SAD, dakle Barak Obama, sve to posmatraju bespomoćno, prije svega pasivno. Oni znaju da vojna intervencija ništa ne donosi i da postoji rizik da se sve završi još većom eskalacijom. Na čijoj strani bi uopšte zapadne snage trebalo da se bore?

Nemoć Zapada

Zato se političari zalažu za mirovne pregovore u Ženevi – iako će oni biti nastavljeni tek krajem februara. Zapad se nada da će se rješenje postići za pregovoračkim stolom – dok se na terenu, u Siriji nastavljaju borbe. Odlučujuće pitanje glasi: ko bi Sirijom trebalo da vlada nakon što se postigne mir? Opozicija, koja nikog nema iza sebe? Asad – potpomognut bajonetima Rusa? Ili, da budemo otvoreni: islamistički džihadisti? I da li će uopšte biti Sirije kao prije 2010? Nemoć Zapada stvorila je vladajući vakuum koji je omogućio terorističkoj paravojsci i Putinu i Asadu da se uopšte u sve to upletu.

Kudascheff Alexander Kommentarbild App

Alexander Kudascheff

Dakle ostaje posredni rat i time rat dvije regionalne sile: Saudijske Arabije i Irana. Rijad je prepoznao nova vremena. Sa neodlučnom, gotovo stidljivom uzdržanošću se ne može naprijed. SAD će Saudijce još samo ograničeno podržavati. Dakle, neophodno je osloniti se na sopstvene snage. Saudijska Arabija u međuvremenu priprema čak i kopnene snage protiv IS. Jedna skoro revolucionarna promjena svijesti – rođena iz straha da se bliži kraj. Pravi pobjednik te ubilačke igra za prevlast, zove se Iran. Kroz rat u Siriji i poslije njega, Iran će biti glavna regionalna sila na Bliskom istoku. Jerusalim je zbog toga zabrinut. Završna bitka u Siriji je počela.