Završen prvostepeni postupak na suđenju Karadžiću

Danas su tužilac Alan Tiger (Tieger) i optuženi Radovan Karadžić, koji zastupa sopstvenu odbranu, imali po sat i po vremena da odgovore jedan drugome na završne riječi i argumente. Bilo je to pretposljednje sudsko zasjedanje u prvostepenom procesu protiv ratnog predsjednika Republike Srpske, optuženog za genocid i zločine protiv čovječnosti, počinjene u ratu u Bosni i Hercegovini. Na ovom procesu, koji je s prekidima trajao pet godina, Karadžić će se pred Pretresnim vijećem južnokorejskog sudije O-Gon Kvona (Kwon) pojaviti još samo jednom - da sasluša presudu. Poslije toga će uslijediti žalbeni postupak.

Šta je optuženi "prodavao" međunarodnim pregovaračima

Tužilac Tiger je iskoristio svoju jednoiposatnu repliku da ospori nekoliko tvrdnji optuženog u završnoj riječi. Između ostalog da se zalagao za mir i da zato kao predsjednik Republike Srpske nije htio da proglasi ratno stanje. Razlozi za to nisu, rekao je Tiger, u onome što ističe optuženi: mir i normalizovanje životnih uslova stanovništva. Tada, pred kraj 1992. već je ogroman broj nesrba bio prognan i prisilno premješten sa teritorija pod srpskom kontrolom. U jednom govoru u Skupštini RS, Karadžić je obrazložio svoje insistiranje da se ne uvodi ratno stanje. Glavni argument mu je bio da se ono što uvedu civilne vlasti, u okolnostima mira ne mijenja poslije rata. On je, dakle, samo želio, istakao je tužilac Tiger, da prisilno preseljenje postane stalno. Ako se ljudi sele pod regularnom, a ne vojnom vlašću, onda se poslije rata to neće mijenjati niti će se izbjeglice vraćati, rekao je Karadžić u Skupštini bosanskih Srba. A međunarodnim pregovaračima je ponavljao da se svi građani, bez obzira na nacionalnost, mogu vratiti kućama kad god žele. Te izjave su bile lažne jer su izrečene u jeku etničkog čišćenja. I međunarodni pregovarači su to u ratu primali sa rezervom. Tu tvrdnju nije uspio prodati njima, a pokušava sada to prodati vama, sudijama Pretresnog vijeća, to lukavstvo ne treba da vas zavara, rekao je tužilac Tiger.

Kad se u Skupštini RS u septembru 1992. razgovaralo o razdvajanju sa Muslimanima i Hrvatima, Karadžić je u svom govoru pravio razliku između vanjskih i unutrašnjih granica. "Učinićemo sve što možemo da unutrašnje granice budu deblje od vanjskih, a da to javno ne kažemo. Naše granice s Muslimanima i Hrvatima moraju biti nepropustljivije od granica prema Srbiji, Crnoj Gori i Srpskoj Krajini. Drugim riječima deblje granice spriječile bi Muslimane i Hrvate da ih prelaze i mijenjaju novostvorenu demografsku situaciju", citirao je tužilac Karadžićev govor.

Dobre ograde i dobre komšije

U svom odgovoru Karadžić se osvrnuo na taj tužiočev navod, citirajući američkog pjesnika Roberta Frosta, koji je rekao: "Dobre ograde čine dobre komšije".

Mada je rekao da ono što je govorio u skupštini ne treba da se uzme kao dokaz protiv njega, nego ono što je ta skupština pod njegovim uticajem usvajala, ipak je u svoju odbranu naveo 95 presretnutih telefonskih razgovora koji su uvedeni kao dokazi. Ni u jednom od tih razgovora, kao ni u desetinama, ako ne stotinama intervjua, nema ni jedne rečenice koja poziva na rat i nasilje, mržnju rema drugim narodima, a ponajmanje ukazuje na genocidne namjere. Sve tvrdnje tužilaštva u tom smislu su ništavne, rekao je Karadžić u ulozi sopstvenog branioca. Istakao je uz to da se zalagao da se svi problemi u tripartetnoj Bosni i Hercegovini rješavaju za pregovaračkim stolom, a ne na ratnom polju, da nije priznavao ni jednu srpsku teritoriju ako je osvojena nasilno.

Snajperi srpske vojske nisu gađali sarajevske civile, dok su sarajevske bolnice gađane samo kad su bile vojni objekti, a masakr na Markalama izvršile su snage Armije BiH, tužilaštvo nije podnijelo ni jedan dokaz da je počinjen genocid, tvrdio je Karadžić, i uz to kao dokaz istakao: "Ako nam je cilj bio da Muslimane uništimo, zašto smo im omogućavali da dobrovoljno odu?"

Ne daj bože da je na vlasti bio neko drugi

"Ne daj bože da je srpsko rukovodstvo u BiH bilo neko drugo. Sve što su tužioci naveli da me terete nije bilo posljedica mog ponašanja. Sve što se desilo u BiH posljedica je građanskog rata. Rat ni jednog trenutka nije bila moja želja. Očekujem da će vijeće proučiti sve dokaze koji stoje iza ovog što sam rekao i nemam sumnje da će donijeti oslobađajuću presudu", rekao je optuženi Karadžić u svom posljednjem iskazu pred sudijskim vijećem.

"Razmjere ovog predmeta su bez presedana. Pred vijećem je ispitano 600 svjedoka, a strane su podnijele 11.500 dokaza na više od 146.000 stranica, 90.000 stranica iznose podnesci, a tome valja dodati 48.000 transkripta sa zasjedanja. Vijeće će se sada povući da prouči sve što je rečeno na ovom procesu i presudu će donijeti u dogledno vrijeme", rekao je sudija Kvon zaključujući posljednje zasjedanje u prvostepenkm postupku suđenja Radovanu Karadžiću.