1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Zasluge Helmuta Kohla

Navršilo se 30 godina otkako je Helmut Kohl po prvi put imenovan njemačkim kancelarom. Vladao je 16 godina i utjecao i na europsku politiku. U to je doba pao Berlinski zid, a iz bivše Jugoslavije nastale su nove države.

3. listopada 1990., dan ponovnog ujedinjenja Njemačke, sigurno je bio vrhunac političke karijere dugogodišnjeg šefa njemačkih kršćanskih demokrata (CDU) Helmuta Kohla.

Kohl na prezentaciji poštanske markice

Helmut Kohl povodom 30. obljetnice otkad je postao kancelar, dobiva svoju poštansku marku

Kao priznanje, sada je dobio na poklon nekoliko poštanskih maraka. Ne bilo kakvih maraka, već prvu seriju maraka na kojima je njegov lik. To su marke od 55 centi koje Nijemci koriste za obična pisma, a od 11. listopada ovo će se posebno izdanje poštanskih maraka tiskano u više od pet milijuna primjeraka, naći na tržištu. Crvenu omotnicu s markama predala mu je sadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel tijekom posebne svečanosti održane njemu u čast u Njemačkom povijesnom muzeju u Berlinu. Još za života dobiti svoju poštansku marku "izraz je izuzetnog poštovanja... gesta koju su u povijesti Savezne Republike Njemačke doživjeli tek rijetki", naglasila je Angela Merkel.

Je li Helmut Kohl u tom trenutku bio ganut, iz njegova je držanja bilo teško procijeniti. Otkako je prije nekoliko godina nezgodno pao, i pri tome navodno pretrpio kraniocerebralnu povredu, 82-godišnji bivši njemački kancelar može se vrlo ograničeno kretati dok mu mimika lica izgleda kao zaleđena. Samo njegove oči, koje budno prate svaki pokret, otkrivaju da mu je duh ostao živ kao nekad.

"Slobodna njemačka domovina" uznemirila je Margareth Thatcher

Dan nakon pada Berlinskog zida 1989., tadašnji kancelar SR Njemačke Helmut Kohl održao je govor u Zapadnom Berlinu: "Jedan DDR (kratica imena tadašnje istočne Njemačke, op. a.), koji korača naprijed i kojemu je cilj veća sloboda, mi podržavamo samo po sebi razumljivo zbog naše moralne obveze prema jedinstvu naše njemačke nacije. Radi se o Njemačkoj. Radi se o slozi, pravu  i slobodi. Živjela slobodna njemačka domovina, živjela slobodna jedinstvena Europa!"

Na balkonu općinske zgrade u Berlinu s Genscherom (lijevo) i Brandtom (za govornicom)

Na balkonu općinske zgrade u Berlinu s Genscherom (lijevo) i Brandtom (za govornicom)

Slobodna njemačka domovina - to je zazvučalo kao provokacija u ušima mnogih jer je evociralo na nedavnu neslavnu njemačku ratnu prošlost. I među europskim susjedama veselje zbog pada Zida miješalo se s brigama o tomu što bi mogla donijeti budućnost. Britanska premijerka Margaret Thatcher pozvala je čak na konferenciju stručnjaka da rasprave o stanju s Nijemcima. No Helmutu Kohlu je uspjelo razuvjeriti političare. Tijekom jedne šumske šetnje uspio je na kraju za ideju o njemačkom ujedinjenju pridobiti i prvog čovjeka Sovjetskog Saveza Mihaila Gorbačova koji je pristao na povlačenje sovjetskih snaga iz DDR-a. Manje od godinu dana nakon pada Zida, u noći s 2. na 3. listopada 1990. na Brandenburškim je vratima, simbolu njemačke podjele, uz vatromet slavljeno ponovno ujedinjenje.

Helmut Kohl oduvijek je stremio ujedinjenoj Europi. Kao mladić, odrastao u Ludwigshafenu na Rajni, on je odmah nakon rata na obližnjoj granici s Francuskom zajedno sa svojim istomišljenicima porušio stupove koji su označavali granicu. Kasnije, kad je postao političar, ovaj doktor povijesti rijetko je propuštao u svojim govorima naglasiti: "Za nas je Nijemce, ne može se dovoljno jasno istaknuti, dosljedno nastavljanje ove europske politike ujedinjenja jednostavno sudbinsko pitanje. Politici europskog ujedinjenja za nas nema utemeljene alternative".

Kohlu pripisuju zasluge za to da je zbog osjećaj odgovornosti tadašnje vlade ujedinjene Njemačke zaslužan i za stabilne odnose koji su se razvili s Rusijom i drugim istočno-europskim susjedima. Iako se povjesničari spore oko toga je li to bila dobra odluka, Njemačka je u to doba odigrala i vodeću ulogu u priznavanju Hrvatske i Slovenije kad se počela raspadati bivša Jugoslavija, a bila je i prva zemlja EU-a koja je uspostavila diplomatske odnose s Bosnom i Hercegovinom.

Jedna težnja - europsko ujedinjenje, druga težnja - moć

Druga najvažnija težnja za Helmuta Kohla je oduvijek bila moć. Moć da provodi ono što on misli da je pravilno. Već s 29 godina postao je zastupnik u pokrajinskom parlamentu Porajnja-Falačke. S 33 godine je postao šef Kluba zastupnika, najmlađi u nekom pokrajinskom parlamentu. Šest godina kasnije već je bio pokrajinski premijer. A kad je zagrizao, više nije puštao. Dvije godine kasnije, 1971.  kandidirao se za predsjednika svoje stranke CDU. Tada mu to nije uspjelo, ali već 1973. postao je šef stranke - i na tom položaju ostao 25 godina.

Kohl 1973.

Helmut Kohl je 1973. postao šef CDU-a

Stranka mu je bila baza za moć, druga domovina, kako ju je sam znao nazivati. Znao je za sve njene manifestacije, nije mu bilo teško nazivati lokalne stranačke čelnike po raznim selima da bi im čestitao rođendane. Svoj krajnji cilj nije skrivao: "Želim postati kancelar. Želim pobijediti na izborima i postati kancelar".

Helmut Schmidt sa cigaretom

Izgubio je "knap" od Helmuta Schmidta

To mu je skoro uspjelo već 1976. Helmut Schmidt ga je u koaliciji svojih Socijaldemokrata (SPD) s Liberalima (FDP) tek za dlaku pobijedio. No 1983. preoteo je SPD-u Liberale i Hansa-Dietricha Genschera i koalirajući s njima dobio izbore te postao njemačkim kancelarom. Njegova je vlada imala drugačije prioritete u gospodarskoj i socijalnoj politici. Smanjio je do tad izuzetno visoka nova godišnja državna zaduživanja. No ni on nije mogao obuzdati veliku nezaposlenost. Nezadovoljstvo je toliko poraslo da bi Kohl gotovo sigurno bio izgubio izbore 1990. da u međuvremenu nije došlo do ujedinjenja Njemačke.

I dalje privlači pozornost, ali svojim privatnim životom

No koliko god Kohl skupio zasluga zbog ujedinjenja Njemačke, on je očito podcijenio njene financijske posljedice. I tako su državne financije izmicale kontroli, a nezaposlenost nezaustavljivo rasla. 1998. je izgubio izbore i kancelarsko mjesto je morao prepustiti socijaldemokratu Gerhadu Schröderu.

Helmut Kohl s pokojnom suprugom Hannelore 1992. godine

Helmut Kohl s pokojnom suprugom Hannelore 1992. godine

Već godinu dana nakon ovog izbornog poraza te odlaska s mjesta predsjednika CDU-a, Kohla su konačno dostigle i optužbe koje su već neko vrijeme kolale, o neregularnostima oko donacija njegovoj stranci. CDU je zbog toga morao platiti visoke kazne, a Kohl (koji od tog novca nije imao nikakve osobne koristi) je morao odstupiti s mjesta počasnog predsjednika stranke. To je vjerojatno bio najteži trenutak njegove političke karijere.

Iako je star i bolestan, njegov privatni život posljednjih je godina i dalje privlačio pažnju. Nakon samoubojstva prve supruge Hannelore 2001., oženio se po drugi put 2008. godine s Maike Richter, koja je 34 godine mlađa od njega, a loš odnos i prijekid kontakta sa sinovima Walterom i Peterom popratio je sav njemački tisak.

Autori: Peter Stützle / Snježana Kobešćak

Odgovorna urednica: Marina Martinović