1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Zarada njemačkih političara

Nekada se rad u parlamentu nije plaćao, jer je to bio samo uvaženi posao. Danas političari traže novčani poticaj kako bi se bavili politikom.

default

Ko danas radi u parlamentu, taj radi puno radno vrijeme.

Nekada je politika bila rezervisana samo za visoko obrazovane ljude.

Do 1906. godine rad u parlamentu je bio samo uvažen posao, koji nije bio plaćen. Danas je to sasvim drugačije.

Ko danas posjeduje politički mandat taj radi puno radno vrijeme i svi rashodni troškovi su mu plaćeni. Koliko političari i šta dobijaju- prilog pripremila Monika Dietrich.

Joachim Hoerster je politicar iz ubjedenja. On je u politici kako se obično kaže ”stari lisac”. Već 20 godina, naime, u Bundestagu zastupa izborni krug Montabaur iz Rheinland-Pfalza. Političar, je kaže, jer oduvijek ima želju da nešto mijenja i oblikuje. A za to ulaže i dosta napora:

sedmično on radi 60 do 70 sati:

"U Berlinu ja provodim gotovo pola godine. No, pored toga kao parlamentarac gotovo deset sedmica provodim na konferencijama u inostranstvu. A sve ostalo vrijeme sam u izbornom krugu. Za mene je vrlo bitno, da sam u kontaktu sa ljudima koji su na izborima za mene glasali i koji žele da zastupam nijhove interese a to činim najbolje ako sam s njima u kontaktu."

Biti poslanik parlamenta je posao sa punim radnim vremenom, premda to nije stalno zanimanje, već samo za odredjeni mandat.

Da bi se politicarima garantovala neovisnost, materijalna nadoknada jei vrlo bitna, kako bi se mogli potpuno koncentrisati na politiku.

Oni dobijaju takozvani "diaet"kako se naziva ova materijalnu nadoknada. Saki član Bundestaga mjesecno dobija 7000 eura, na što treba dodati paušalno 3.500 Eura neoporezovanih, objašnjava glasnogovornik njemačkog Parlamenta Kristian Hoose.

"Od toga poslanik može platiti svoje troškove, kao naprimjer radnu sobu u izbornom krugu ili troškove nastale vodenjem dva domaćinstva, ako iznajmljuje stan u Berlinu. Pored toga stoji mu na raspolaganju radna soba u samom Bundestagu, gdje ima pravo koristiti telefonske i fax aparate kao i kompjuter. Isto tako za odlazak na termine može

koristiti prijevoz koji Bundestagu stoji na raspolaganju . Svaki savezni njemački poslanik ima kartu za njemacku željeznicu kojom može putovati po cijeloj Njemačkoj."

Pošto političar ima puno obaveza, može da angažuje naprimjer sekretaricu, naučnika-fahmana za pojedine oblasti ili

osobu za odnose sa javnošcu. U te svrhe stoji mu na raspolaganju 13.600 Eura mjesečno. No, zaposleni ne smiju biti u porodičnoj vezi sa poslanicima njemačkog parlamenta-Bundestaga.

Iako u vrijeme trajanja mandata ne uplacuju u penziono osiguranje, nakon dva izborna perioda

imajiu pravo na penziju. To znači, ako je poslanik osam godina proveo u parlamentu, dobija najmanje 1700 Eura penzije, a najviše mu može pripasti 4.800 Eura,što mnogi Nijemci smatraju pervisokim iznosom. Demohriščanin Joachim Hoerster kaže, da ipak mora postojati

i adekvatan materijalni poticaj, kako bi se neko uopšte bavio politikom.

U poredenju sa top-menedžerima u privredi, parlamentarci i nemaju baš visoke plate:

"Ako nijemački parlament želi da ima dobre političare, koji imaju imaju radnog iskustva, onda plaćanje igra veliku ulogu. Politicar koji sam sebe cijeni, zna koliko vrijedi i kazaće u slučaju male nadoknade: zašto da se bavim politikom i obrazlažem donesene odluke, i sve još da se

javno pravdam za dobijeni i zasluženi novac. Radije ću ostati u firmi, igrati tenis i golf, nego da se šetam po sastancima i pritom da ljude ubjedjujem u ispravnost političkih odluka."

Uostalom poslanici njemačkog parlamenta sami odredjuju visinu svojih primanja. Naime,1975 godine Ustavni sud Njemačke Savezne Republike donio je odluku, da parlamentarci visinu primanja odredjuju

javno.

Transparentnost u posljednje vrijeme važi i za sporedna zanimanja:

Ko pored mandata radi još negdje, recimo k

ao savjetnik u nekom koncernu, taj javnosti mora prikazati koliko zaradjuje.

U nekim zemljama kao naprimjer u Americi, poslanicima nije dozvoljeno, da pored političkog mandata rade u preduzeću. Njemačka je svjesno izabrala takav put. Čak je i poželjno da se poslanici njemačkog Parlamenta nakon vremena provedenog u politici vrate na svoj stari posao. Time se želi izbjeći da pralment postane mjesto sticanja samo politicke karijere, kao zanimanja. Bitno je to i za političare, jer kad-tad oni će izgubiti na izborima, više neće primati materijalne nadoknade i moraće od nečega ipak živjeti.

Monika Dietrich