1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Zarada na gladnima u svijetu

Trenutno se svi izjašavanju za borbu protiv siromaštva i gladi. Međutim, među onima koji žele pomoći, ima i onih koji profitiraju na muci drugih: pojedine vlade kao i humanitarne organizacije.

default

Hati je za evropskog političara za razvoj Jeana Feydera tipičan primjer na kojem zarađuju industrijski razvijene zemlje. Feyder dobro poznaje strukture Svjetske trgovinske organizacije i UNICTAD-a (Konferencija UN-a za trgovinu i razvoj). Feyder u svojoj knjizi „Ubitačna glad“ oslikava dramu na karibskom ostrvu: do prije 30 godina su poljoprivrednici na Haitiju proizvodili dovoljnu količinu riže za cjelokupno stanovništvo u zemlji.

Riža je na pijaci u Haitiju sve skuplja

Riža je na pijaci na Haitiju sve skuplja

Međutim, Haiti je primoran da smanji carine sa 50 na tri posto. Subvencionirane životne namirnice koje se uvoze iz SAD su jednostavno uništile domaću poljoprivredu. Poljoprivrednici su izgubili osnovu za svoju egzistenciju zbog čega je sve više ljudi gladno.

Haiti danas iz SAD uvozi 80 posto riže koja mu je potrebna. Haiti je i prije zemljotresa u januaru 2010. godine bio najsiromašnija zemlja na svijetu. Bivši američki predsjednik Bill Clinton, koji se zalagao za smanjenje carina na Haitiju, kaje se zbog svoje politike prema toj zemlji: “Možda je to bilo dobro za većinu mojih farmera u Arkansasu, ali je to bila greška”.

Zemlje EU sa damping cijenama također zarađuju na izvozu žitarica, pilećeg mesa ili mlijeka u prahu. Haiti i ostale siromašne zemlje su ovisne o huminatronoj pomoći iz inostranstva. Međutim, te pomoći nema bez vlastitih interesa. Feyder kaže da pomoć u životnim namirnicama ne smije služiti kao sredstvo kojim se donatori žele riješiti poljoprivrednih viškova i izlaska na nova tržišta”.

Vlastiti interesi prije svega

Jedna od žrtava gladi u Somaliji

Jedna od žrtava gladi u Somaliji

Posebno je izražen princip pomoći koji primjenjuje američki program “Food for Peace”. SAD, kao najveći donator, skoro trećinu svoje pomoći povezuje sa uslugama i isporukom robe. Tako se američki poljoprivredni proizvodi transportuju na dugim relacijama, a zemlje koje ih dobijaju, žali se Feyder, moraju dokazati da su prodajno tržište američkih agrarnih proizvoda. “Tamo se životne namirnice dijele ili prodaju kako bi se finansirale ostale humanitaren akcije”.

Zbog takve pakse najviše ispaštaju poljoprivrednici. Predstavnik humanitarne organizacije CARE u Keniji kaže da se na taj način uništava ono što se želi izgraditi. On kaže da se tamo, gdje se proizvodnjom suncokretovog ulja želi poboljšati egzistencija poljoprivrednika, na tržište preko humanitarnih programa uvoze tone tog ulja čija je proizvodnja subvencionirana.

USAID je namjeravao izvršiti reformu, ali je pokušaj propao u Kongresu. Pored agrarne i transportne branše, protiv su bile i humanitarne organizacije koje se nisu željele odreći finansijskih sredstava za svoje programe.

Humanitarna pomoć se prodaje na pijaci u Somaliji

Humanitarna pomoć se prodaje na pijaci u Somaliji

Humanitarna pomoć najčešće u pogrešne ruke odlazi u ratom zahvaćenim regionima. Novinska agencija AP je javila da je u augustu 2011. godine u Somaliji ukradeno više hiljada vreća humanitarne pomoći koja je bila namijenjena žrtvama katastrofe. Štićenici jednog izbjegličkog kampa kažu da su im vreće pune kukuruza, nakon fotografisanja, ponovo oduzimane. Humanitarna pomoć na kojima su oznake WFP-a, USAID-a ili japanske vlade, prodaju se na pijacama u Mogadišu.

“U ratu je hrana jedna vrsta oružja

Monitoring grupa za Somaliju je u izvještaju za 2010. godinu navela da polovinu godišnje humanitarne pomoći u vrijednosti od preko 200 miliona dolara jednostavno oduzmu ratni profiteri ili korumpirani saradnici WFP-a (World Food Programme). WFP je to demantovao.

Holandskoj novinarki Lindi Polman su poznati slučajevi zloupotrebe pomoći. Boraveći u Somaliji 90-tih godina je doživjela da ratni profiteri kradu humanitarnu pomoć kako bi kupili oružje. Polmanova je uvjerena da pomoć može produžiti ratove jer, kako kaže: “u ratu je hrana jedna vrsta oružja”.

Polmanova je u intervjuu za DW-WORLD.DE rekla da je riječ o konkurentnosti organizacija sa komercijalnim interesima. Ona je također navela da su humanitarne organzacije, kada je riječ o prikupljanju donacija, jedna drugoj konkurecija i da nedovoljno sarađuju.

Slikaj se i vrati vreću

Slikaj se i vrati vreću

Prema procjenama UN-a, u svijetu postoji preko 37.000 međunarodnih humanitarnih organizacija. Tome treba dodati i veliki broj privatnih inicijativa. Polmanova je od zemalja donatora zatražila da projekte bolje kontrolišu.

Transparentnost protiv korupcije

Dr. Wolfgang Wodarg je kao član odbora njemačkog parlamenta za privrednu saradnju i razvoj posjetio mnoge humanitarne projekte. U Intervjuu za DW-WORLD.DE on procjenjuje da u ekstreminim slučajevima samo 10 posto humanitare pomoći dođe do onog kome je ona bila namjenjena. On se trenutno zalaže za više transparentnosti. „Open Aid“ se bori da donatori i humanitarne organizacije na jednoj platformi publiciraju sva svoja potraživanja. U to bi trebali biti uključeni i primaoci pomoći. Na kraju bi trebao postojati sistem pomoću kojeg bi svaka osoba, koja ima pristup internetu, imala uvid u sve humanitarne akcije i projekte. Tada bi se moglo vidjeti ko zaista profitira.

Autori: Andrea Grunau / Mehmed Smajić

Odgovorni urednik: Senad Tanović