Perspektiva kao strategija

Perspektiva je specifična stvar - gledaš u nešto, ali nisi dio toga. Tako bi perspektiva prijema balkanskih zemalja u EU mogla da se pretvori u prazno obećanje. Naravno da zemlje Zapadnog Balkana imaju EU-perspektivu. Pitanje je samo: kakvu?

U dobrim starim vremenima prije izbjegličke krize i "bregzita", stvar je bila jasna: mi smo učlanjeni, a vi želite da nam se pridružite! Mi ćemo vam reći kako. Ali, odnosi odavno nisu tako jasni.

Samopouzdani Balkan

Zemlje Zapadnog Balkana su zatvorile svoje granice i tako u izbjegličkoj krizi čuvaju leđa Evropskoj uniji. No, one kriju i potencijal za sukobe koji bi mogao biti opasan i za EU-Evropu: terorizam, rastući islamizam, nerazjašnjene državnosti i susjedski odnosi, ekonomska zaostalost. Ti sukobi pred kapijama EU moraju biti riješeni što prije, i to nije samo u interesu Balkana, već i čitave Evrope. Ne samo zato, balkanski političari odavno nastupaju sa velikim samopouzdanjem. Da, oni bi rado u EU, ali istovremeno se poigravaju i drugim opcijama. Rusija vidi Zapadni Balkan kao svoj strateški region, Kina sprovodi velike ekonomske projekte. A muslimansko stanovništvo u Bosni i na Kosovu sve više pridobijaju islamistički igrači. EU-Evropa nije jedina opcija, a kada članstvo postane stvar nedogledne budućnosti, onda i njegova privlačnost opada.

U takvoj gužvi, šefovi država i vlada balkanskih zemalja su se dobro postavili i vješto laviraju sa internim i eksternim nesigurnostima, kako bi proširili svoju vlast - i to ne uvijek baš na fin demokratski način. Sve veće uticanje na medije i nepotizam su rasprostranjeni problemi u regionu, korumpirane elite su rastući problem.

Tamo gdje EU još ima autoritet

Zato je tako važno da zemlje Evropske unije oko Njemačke, Francuske i Austrije zadrže u vidokrugu Zapadni Balkan. Uz svu simboličku politiku samita o zapadnom Balkanu koja ostaje u prvom planu, poruka "Mi vas hoćemo!" je važna. A integracija u EU kao jasan cilj stvara odgovornost na svim stranama. Jer sjaj EU još nije svuda izblijedio i iz balkanske perspektive još ima snagu i - što je još važnije - politički autoritet. Bilo bi fatalno ne iskoristiti tu činjenicu i zbog uzbuđenja oko "bregzita" zapostaviti Zapadni Balkan. Svaka nejasnoća slabi autoritet EU i demokratske snage u regionu i ide na ruku onima koji profitiraju od nestabilnih odnosa na Balkanu.

Osnovni uslov: pomirenje sa susjedima

Zadaci na putu ka integraciji u EU su veliki. Pravna država je kritična tema, baš kao i međusobno priznavanje država koje su još prije nekoliko godina dijelom međusobno ratovale. Tu ne smije biti trulih kompromisa! To što su na marginama konferencije prevaziđene blokade Hrvatske koje su bile na putu pristupnim pregovorima Srbije, pokazuje da odustajanje od egoizma zbog zajedničkih interesa - može uspjeti. Dalja bilateralna zbližavanja moraju da uslijede. Srpske rezerve prema Kosovu, pitanje državnosti Bosne, Grčka blokada Makedonije - lista je duga. Tu mora da se još mnogo pregovara i zahtjeva. Ali, put u EU za pristupne kandidate mora voditi samo preko regionalnog pomirenja.

Svejedno kakvu perspektivu zauzeli: balkanska integracija je dugoročan projekat koji konkretnim napretkom može biti zadržan na pravom kursu. Ekonomska saradnja i investicije moraju da se povećaju, bez smanjivanja pritiska zbog reformi koje treba izvršiti. U to treba uključiti omladinu koja je na Balkanu zabrinjavajuće frustrirana i bez perspektive. Zato je osnivanje regionalne omladinske radionice za Zapadni Balkan dobar trend, koji bi mnogim mladim ljudima u postkonfliktnim društvima trebalo da otvori nove perspektive - zajedno u zajedničkoj Evropi.