1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Zakletva uz crkvena zvona i rafale kalašnjikova

Na suđenju lideru srpskih radikala Vojislavu Šešelju, završeno je šestodnevno svjedočenje vojnog eksperta tužilaštva, belgijskog oficira Rejnoa Tunensa. Prikazani snimci promocije četničkih vojvoda.

Šešelj po prvi put na suđenju vidjeo snimak sa Pala i rekao da je ponosan.

Šešelj po prvi put na suđenju vidjeo snimak sa Pala i rekao da je ponosan.

Rejno Tunens (Reynud Theunens) je analizirao učešće dobrovoljaca Srpskog četničkog pokreta u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, i Šešeljevu ulogu u njihovom regrutovanju, slanju na front i unapređivanju u vojvode. Kao jedan od dokaza, tužilaštvo je posljednjeg dana Tunensovog svjedočenja prikazalo prilog TV Republike Srpske, emitovan 15. maja 1993., o svečanosti na Romaniji, na kojoj je Šešelj, kao "najstariji vojvoda srpstva", zbog "izuzetnih ratnih zasluga" u Bosni i Hrvatskoj, unaprijedio komandante četničkih odreda.

U čin četničkog vojvode proizvedeni su "srpski junaci iz svih krajeva srpstva", kako je rečeno u prilogu. Svih 18 su potom, ponavljajući rečenicu po rečenicu, koju je izgovarao "najstariji vojvoda" Vojislava Šešelj, položili zakletvu

"Zaklinjem se bogom i Svetim Savom da ću se svim svojim snagama boriti za obnovu jedinstvene srpske države na Balkanu, koja će obuhvatati sve srpske zemlje", bila je jedna rečenica zakletve.

Zvuk crkvenih zvona koja su odjekivala na početku, zamijenili su na kraju svečanosti proglašenja "četničkih vojvoda" zaglušni rafali kalašnjikova, a arhivski snimak završen je informacijom, koju je pratila muzika, da se "gospodin Šešelj, u pratnji novoimenovanih vojvoda, uputio na Pale na razgovor sa predsjednikom Republike Srpske, doktorom Radovanom Karadžićem".

Blizu petnaest godina kasnije, nakon što je u sudnici Haškog tribunala emitovan prilog, Šešelj je rekao: "Veoma sam zadovoljan što sam prvi put u životu video ovaj snimak i ponosan sam na taj snimak. Ne bih želio da me loše shvatite."

Prvi među prvima

A svjedok Tunens je prokomentarisao snimljeni događaj ovako:

"Činjenica da je 18 komandanata četničkih odreda proglašeno za vojvode pokazuje da je gospodin Šešelj želio da potvrdi njihovu vlast, prestiž i autoritet među dobrovoljcima."

Međutim, većini njih se poslije proglašenja u najviši četnički čin izgubio svaki trag. Samo trojica vojvoda su ostala na ratištima, i to, prema Tunensovim podacima, u okolini Sarajeva. Njih se Šešelj faktički odrekao, pošto su postali "starješine" Vojske Republike Srpske i zato, kako je rekao, nije odgovoran za bilo kakav zločin koji su počinili.

Na to je tužilac uzvratio da su odredi "četničkih vojvoda" bili učesnici "zajedničkog zločinačkog poduhvata", koji je, sa drugima, inicirao optuženi u cilju stvaranja Velike Srbije, i da zato ne može biti lišen odgovornosti za ono što su činile vojvode zadojene njegovom ideologijom.