Zagreb poručio Beogradu: blokade nema

Hrvatska je u pregovarački proces Srbije i EU uspjela uvrstiti svoje zahtjeve pa razloga za zadržavanje postupka više nema. Zagreb zadovoljno poručuje: vrijeme je za definiranje mjerila u poglavlju 23 i 24. „Naši su zahtjevi legitimni i poznati: puna suradnja Srbije s Haškim sudom, puna primjena domaćih i međunarodnih obveza Srbije u zaštiti manjinskih prava, znači i prava hrvatske manjine u Srbiji, i isto tako cilj izbjegavanja konflikata pravosuđa u procesuiranju ratnih zločina“, objasnio je hrvatski šef diplomacije Miro Kovač. Pod posljednjim podrazumijeva ukidanje mogućnosti da Srbija sudi za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata, a što je do sada teško opterećivalo odnose Zagreba i Beograda.

Nestali i izbjegli

Uz sve to Hrvatska kao ključnu prepreku u razvijanju odnosa vidi potpuno rješavanje pitanja nestalih, dok Srbija inzistira na pitanju izbjeglih Srba, kaže u razgovoru za Deutsche Welle dr. Goran Bandov, prodekan Visoke škole međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld. Dodaje da se ta pitanja rješavaju, ali i da su, uz političku podršku, već davno mogla biti potpuno riješena. „Postoje i vrlo uspješna gospodarska, znanstvena i kulturalna suradnja te ostvarivanja zajedničkih interesa kako na domicilnim, tako i trećim tržištima. Uglavnom, ima puno više onog što dvije susjedne države veže, nego opterećuje.“

Bandov je uvjeren da pristupne pregovore bilo koje države s EU ne treba dodatno opterećivati s bilateralnim pitanjima pa misli da Hrvatska kao odgovorna članica treba nastaviti pružati snažnu podršku priključivanju zemalja Jugoistočne Europe u EU, jer je to u konačnici i neupitni hrvatski interes. „Odluka o otvaranju pregovora će nastupiti čim pregovaračka pozicija EU bude jednoglasno usuglašena. Čini mi se da bi se početak pregovora u tom poglavlju mogao dogoditi još u lipnju 2016. godine za vrijeme nizozemskog presjedanja Vijećem EU, pod uvjetom da postoji nužna politička volja svih zainteresiranih aktera.“

U situaciji kada Hrvatska svaki trenutak očekuje pad vlade Tihomira Oreškovića postavlja se pitanje kako će promjena vlasti utjecati na pregovore. No dr. Bandov upozorava da je pregovaranje dug postupak tijekom kojeg će se promijeniti brojne vlade u nizu europskih država i da to ne bi smjelo utjecati na pregovaračke pozicije. „Ne postoje indicije da će se smjer hrvatske vanjske politike mijenjati. Mijenjati se mogu prvenstveno retorika i redoslijed prioriteta, ali jedan od glavnih prioriteta hrvatske vanjske politike uokviren u snažnoj podršci pristupu svim državama JI Europe u EU, sigurno neće doživjeti značajnu promjenu. Svi službeni sukreatori hrvatske vanjske politike i dalje obnašaju svoje funkcije te postoje redovni kontakti između visokih predstavnika država“, kaže i podsjeća na nedavni susret Grabar-Kitarović - Nikolić na marginama skupa „Brdo-Brijuni proces“ u Sarajevu.

Od Srbije se očekuje mudrost

Što se medijskih špekulacija o navodnim popuštanjima u pregovorima tiče, Bandov tvrdi da toga u diplomaciji nema, već ima samo dijaloga u kojem se traže rješenja. „Siguran sam da će upravo tako biti i u ovom slučaju. Prvo će se sagledati što su stvarni zahtjevi, zašto su upravo tako formulirani, te će se vidjeti kako ih se može ugraditi, a da istovremeno to ne bude prepreka za nekog drugog aktera. To je redovna procedura kod bilo koje sporne diplomatske situacije, i sigurno se ovdje neće drugačije pristupiti.“ Dodaje da medijske interpretacije mogu biti rezultat dvojbi oko trenutnih aktivnosti vezanih za poglavlje 23 pa i nerazumijevanja svih koraka u tom procesu.

Zaštita manjina, kako srpske u Hrvatskoj, tako i hrvatske u Srbiji, misli Bandov, uspješno je integrirana kroz niz pravnih domicilnih, bilateralnih i međunarodnih dokumenata. Glavni izazovi su u prostoru implementacije pravnih rješenja. Srpska zajednica u Hrvatskoj trenutno ima zajamčena tri zastupnika u Saboru, koja se biraju po posebnim izbornim pravilima, prilagođenim za predstavnike manjinskih zajednica. „Iako osobno nisam zagovornik načela reciprociteta, uvjeren sam da bi bilo mudro da i Srbija zajamči svojim državljanima, koji su pripadnici hrvatske nacionalne manjine, zastupničko mjesto u Narodnoj skupštini, kako bi se tom prvenstveno simboličkom gestom dodatno učvrstilo njihovo mjesto u srbijanskom društvu, ali i kako bi se glas hrvatske zajednice u Srbiji mogao jasnije čuti“, zaključuje Bandov.

Iz Vojvodine s manje optimizma

S druge strane profesor Tomislav Žigmanov, ravnatelj subotičkog Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, smatra da su susreti hrvatskih i srbijanskih državnika tek marginalne pojave multilateralnih skupova, a da prava suradnja izostaje. „Istodobno ste imali cijelo vrijeme visoku napetost u odnosima i gotovo jednogodišnje osnaženo antihrvatsko raspoloženje u srbijanskoj javnosti.“ Razlozi tomu su, kaže naš sugovornik, srbijansko poimanje hrvatskih izbora i isticanje njihove „predestinirane“ štetnosti po hrvatske Srbe.

Kao drugi razlog navodi negativno gledanje na najavljenu beatifikaciju Alojzija Stepinca, protiv koje su korake poduzeli najviši dužnosnici ne samo Srpske pravoslavne crkve već i države Srbije. Sve je popraćeno klasičnim obrascima bacanja ljage na Stepinca ali i Katoličku crkvu, navodi Žigmanov i niže događaje; od oslobađajuće presude Šešelju, preko hrvatske „blokade“ pregovora pa do obilježavanja 75 godina od osnutka Nezavisne Države Hrvatske u Beogradu. „Od antihrvatskih stajališta, koja se nisu čula još od početka 1990-ih, i negativnih označitelja uz ono 'hrvatsko' gotovo se nije moglo živjeti“, opisuje profesor uz navod da se hrvatsku zajednicu pokušalo optužiti za navodno blokiranje pregovora.

Kao najveću neuralgičnu točku u odnosima ipak izdvaja rezultate hrvatskih izbora nakon kojih je došlo zahlađenjenje, ali koji su poslužili da se, kaže, u Srbiji osnaže antihrvatski resentimani. „Oni su imali, što je paradoksalno, ponajprije unutarnjopolitičku funkciju – služili se u predizborne svrhe, a odgovarali su onoj političkoj grupaciji koja je odnijela pobjedu na srbijanskim izborima. U tom smislu je znakovito bilo i nekažnjeno paljenje hrvatske zastave od strane Vojislava Šešelja te njegovo apsolutno neprihvatljivo slanje poruka predsjednici Republike Hrvatske.“

Hrvati ne brinu za sunarodnjake u Srbiji

U Hrvatskoj se na političkoj razini govori o unapređenju prava hrvatske manjine u Srbiji, posebice u kontekstu stvaranja okvira za srbijanske pregovore s EU. No realno, prosječne građane malo zanimaju njihovi sunarodnjaci u Srbiji. Razlog je taj, smatra profesor, što, za razliku od Srbije, Hrvatska još uvijek nije u javnosti razvila osjetljivost za pitanja Hrvata koji žive izvan Hrvatske.

„Informacije koje dolaze do hrvatskih medija su sporadične i necjelovite pa ih slijede i takvi interesi. Odgovornost je na politici – ona bi morala dosljedno pratiti i biti zauzeta za društveni položaj Hrvata u Srbiji te činiti određene korake koji bi išli u smjeru razrješenja problema s kojima se Hrvati u Srbiji suočavaju.“

Politika aktualne klimave vlade Tihomira Oreškovića nije učinila puno, no pomaci se mogu zabilježiti kada je riječ o komunikaciji s Hrvatima u Srbiji. „Službeno su predstavnici hrvatske zajednice iz Vojvodine bili primljeni kod ministra vanjskih poslova Mire Kovača i predsjednika Hrvatskoga sabora Željka Reinera. Takvih susreta na toj razini Hrvati iz Srbije nisu imali u protekle tri godine.“

Uz sve to Hrvati iz Srbije od Zagreba očekuju da će kroz pregovarački proces Srbije i EU poboljšati status hrvatske manjine u Srbiji. „No to će se dogoditi samo u slučaju da europske integracije budu na agendi vladajuće političke klase u Srbiji. U protivnom, strahujemo da će se sve izjaloviti“, kaže Žigmanov.