Zaglupljuje li nas internet?

Čitanje i prikupljanje informacija u doba digitalne tehnologije znatno se razlikuje od "dobrih starih vremena". Većina ljudi danas se informira putem World Wide Weba. Mobiteli, odnosno tzv. Smartphones kao što je BlackBerry ili iPhone, socijalne mreže, poput twittera i facebooka – dio su svakodnevice. Bilo da je riječ o privatnom ili poslovnom životu - multitasking je 'in'.

"Stanovnici interneta" grebu samo po površini - riječi su američkog znanstvenog novinara Nicholasa Carra, koji je prije dvije godine u jednom dosta diskutiranom tekstu postavio pitanje: "Čini li nas Google glupima?" U svojoj knjizi, koja je sada izašla u Njemačkoj, Carr odgovara na pitanje: Tko sam ja kada sam online te što za to vrijeme radi moj mozak? Njegova teza: digitalno društvo danas više nije u stanju koncentrirati se. S obzirom da stanovnike interneta napada ogroman broj informacija, te informacije jednostavno ne ulaze u dio mozga koji je zadužen za dugotrajno pohranjivanje.

Na koji način vratiti kontrolu nad svojim razmišljenjem?

Iz ove teze autor nije izostavio ni sebe: "Zadnjih godina imao sam osjećaj kao da netko ili nešto kopa po mom mozgu, ne razmišljam više kao prije." Posebno je to uočio tijekom čitanja knjiga, jer već nakon dvije-tri stranice njegove misli jednostavno odlutaju. Carr pri tome ne proklinje internet, naprotiv, on cijeni uspjehe digitalne revolucije, no isto tako smatra kako internet sprječava razumijevanje kompleksnih stanja stvari.

Carr nije jedini koji tako misli. 2009. godine Frank Schirrmacher, suizdavač njemačkih dnevnih novina Frankfurter Allgemeine Zeitung, izdao je knjigu s naslovom: "Payback. Zašto smo u informacijsko doba prisiljeni činiti ono što ne želimo, i na koji način možemo vratiti kontrolu nad svojim razmišljanjem". Schirrmacher se u ovoj knjizi također žali na probleme s koncentracijom te na činjenicu kako digitalno društvo više ne zna odvojiti važno od nevažnog.

51-godišnji Carr pri svojim tezama oslanja se na studije o istraživanju mozga. Na primjer, neurološku studiju Sveučilišta u Kaliforniji iz 2008. godine. Znanstvenici su tada bilježili podražaje u mozgu kod dvije grupe ispitanika koji su pri tome koristili internetske tražilice. Jedna je grupa bila iskusna u internetskom "surfanju", dok je druga bila još u početnoj fazi. Mozak "početnika" ubrzo je pokazao jednako visoke vrijednosti u području mozga koji je zadužen za rad, kao i kod druge, iskusne, grupe. Ništa posebno, no za razliku od znanstvenika u Kaliforniji, Carr je iz toga zaključio kako previsoke vrijednosti u području tog dijela mozga istovremeno predstavljaju slabljenje dijela mozga zaduženog za dugotrajno pohranjivanje informacija.

Bitne su i namjere korisnika

Peter Kruse, njemački znanstvenik koji se bavi proučavanjem trendova, bavi se društvenim posljedicama "internetske kulture". U pogledu čitanja, Kruse se slaže s Carrom. No Kruse kritizira Carrove izjave koje se odnose na internet. Izjavu kako internet umanjuje sposobnost pohranjivanja temeljnih znanja u pogledu neke određene teme, Kruse smatra "apodiktičnom". "To ne ovisi samo o internetu, odnosno mreži, nego i o namjeri korisnika", kaže Kruse.

Nažalost, Carr u svojim pesimističnim tezama o i prema internetu ne navodi zlatno pravilo čitanja/korištenja kojeg bi se trebali pridržavati. On navodi samo sljedeće: korisnik mora pronaći zdravu ravnotežu između čitanja i refleksije. Nikakva svjetska spoznaja, no ipak, Carrova je knjiga, ako ništa drugo, zanimljiva.

Autorice: Franziska Schmidt/ Marijana Ljubičić

Odg. urednica: Marina Martinović