Zabrinutost za budućnost razvoja glazbene umjetnosti u BIH

Dane Šarac je devetogodišnjak iz mjesta Donji Veliki Ograđenik u općini Čitluk. Iako je još maleni dječak, nema tremu od novinarskih pitanja o svojoj glazbenoj karijeri jer, kaže, klavir svira već dvije godine. On je jedan od skoro 500 mladih glazbenika koji ove godine sudjeluju na 20. otvorenom federalnom natjecanju učenika i studenata glazbe, Čitluk 2017.

"Volim glazbu jer i moja mama svira klavir i violinu, a ja nastupam s kompozicijom Johanna Sebastiana Bacha 'Menuet' i 'Sonatina' Antona Diabellija. Ne znam baš hoću li pobijediti, ali volim kada sviram i kada me ljudi slušaju, a ponekad se i sramim", dječački iskreno, a opet glazbeno znalački kaže Šarac.

Već šest godina violinu svira Marina Kordić, 14-godišnjakinja iz Čitluka. Nakon osnovne glazbene škole, ona želi svoje školovanje nastaviti u Srednjoj glazbenoj školi u Širokom Brijegu. "Roditelji su mi kazali da će me i dalje podržavati ako vidim budućnost u glazbi", kaže ona za DW. Na pitanje kakvu sebe vidi u budućnosti kratko odgovara: "Kao violinisticu".

"Živimo glazbu bez obzira na žrtve”

Međutim, cijena koju plaćaju roditelji kako bi se njihova djeca razvijala i usavršavala svoj glazbeni talent, za bosanskohercegovačke prilike, je vrlo visoka. Prosječna cijena violine je oko 1.600 KM, digitalnog piana od oko 2.500 KM, a 'pravi' piano-klavir od oko 6.000 KM san je mnogima.

"Bez obzira na sve žrtve, mi smo u potpunosti u tome i potičemo dijete na vježbanje i učenje", kaže mlada majka Mila Mandžo za DW. Njezin 12-godišnji Mladen, učenik trećeg razreda, vježba tek jednu i pol godinu.

Kultura postala hobi

Profesorica violine Irena Vučić ističe kako se upravo zahvaljujući mladim talentima koje prepoznavaju glazbeni profesori kao i pristupu roditelja, stvara glazbena jezgra koja daje rezultate. Ona radi u osnovnim glazbenim školama Ljubuški, Brotnjo i Široki Brijeg.

"Društvo je općenito takvo da se kultura svela na hobi. Ja imam sreću da imamo predivne roditelje i svaki rezultat djece je ne samo veliko zalaganje učenika nego i veliko odricanje roditelja jer ima tu puno vožnje na vježbe, dolaženja na dodatne probe prije natjecanja i naravno kupovina instrumenta ali i njegovo održavanje koje nije jeftino, žice se mijenjaju svakih pola godine, strune također, klavir se mora štimati... to sve, naravno, košta", kaže profesorica Vučić i podsjeća da mnogi roditelji djetetu instrument kupi na kredit.

Nema prevelikog razumijevanja za umjetnost

No, dok roditelji i profesori razumiju, ulažu i potiču razvoj mladih glazbenih talenata, profesor Marko Antonio Brkić, voditelj Ureda za istraživanje, znanost i razvoj Sveučilišta Hecegovina kaže da se, u vremenima ovisnosti od prekomjernog prisustva na internetu, pametnih mobitela, želi dati podrška onima koji su spremni orjentirati razvoj djece

„Razvoj naše djece vrijedan je svakog truda i roditelja i društva. Ako su oni spremni uporno i marljivo vježbati na instrumentu, smatramo da je to vrijednost koja potiče kreativnost, umjetnost, kulturu, sve ono što je u Hercegovini bilo zanemareno i zapostavljeno. Na žalost, službene obrazovne strukture vlasti do sada nisu imale za to prevelika razumijevanja“, kaže ovaj profesor.

Njegovo Sveučilište, kao i Majčino selo u Bijakovićima, otvorili su vrata mladim glazbenicima za 20. otvoreno federalno natjecanje učenika i studenata glazbe, domaćina Osnovne glazbene škole Brotnjo u Čitluku.

„Glazba nikada nije bila tema političarima“

Kako se čini, u ovom kraju i unatoč poteškoćama, glazba doživljava ponovni procvat, a ravnatelj Osnovne glazbene škole Brotnjo, Jure Sušac, nada se pomoći u otvaranju i srednje glazbene škole.

"Cilj nam je otvoriti i srednju glazbenu školu kako bi nastavili taj glazbeni razvoj jer naši učenici redovito osvajaju nagrade na natjecanjima što je i dovelo do prošlogodišnje nagrade kada smo proglašeni najuspješnojom školom na natjecanjima kao i najboljom školom za promicanje kulture na državnim i međunarodnim natjecanjima", komentira on za DW. On se nada da će lokalne i županijske vlasti uvidjeti značaj i pomoći osnivanju srednje glazbene škole.

No, dok u Čitluku još čekaju da političari prepoznaju rezultate i talent njihove djece, Dževad Šabanagić,  predsjednik Udruženja glazbenih i baltenih pedagoga u Federaciji BiH, a koje godinama organizira ovo natjecanje, kaže: "Glazbeni život u BiH je devastiran, kao i sama zemlja i ovo što vidim u Bijakovićima je sjajna slika glazbene izvornosti i bogatstva talenata".

Ovaj vrsni glazbenik, član Sarajevske filharmonije, prisjeća se prošlih vremena, kada je bh. glazbena scena bila uz bok slovenskoj, hrvatskoj, srpskoj...

"Danas smo zaleđeni. Ne otvaraju se nove glazbene škole i nova radna mjesta iako imamo izuzetne i sposobne talente. Naši su učenici vrijedni i talentirani, a mi imamo jedva jedan posto njih, dok bi prema preporukama UNESCO-a, to trebao biti postotak od tri do četiri posto. Ali, na žalost, mi u BiH nemamo glazbenu strategiju i razvojni put niti je to ikada bila tema razgovora političara. Ako se tako nastavi - nemamo svijetlu glazbenu budućnost", zaključuje Šabanagić.

Ipak, i unatoč svemu, u malenom hercegovačkom selu Bijakovići odjekuju neuništive note Vivaldija, Bacha, Mozarta, Chopina…