1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Zaboravljeni ovisnici

20. septembar 2009

Iako je narkomanija u Mostaru sve izraženija, o ovoj pojavi se malo govori. Ovisnici su žigosani od društva i zaboravljeni. Roditelji su obično jedini koji nastoje naći rješenje.

https://p.dw.com/p/Jkoo
Narkomanija u Mostaru uzima sve više mahaFoto: Sanel Kajan

U Udruženju roditelja u borbi protiv ovisnosti se konstantno nastoji iznaći rješenje za pomoć ovisnicima. Ipak, mnogi roditelji nisu članovi ovog udruženja jer je mnogo onih koji se stide svoje djece ovisnika, i koji se ne žele pomiriti s činjenicom da imaju oboljelo dijete. Predsjednica Udruženja roditelja u borbi protiv ovisnosti Vera Miletić kaže, da je u rad Udruženja uključeno dvadeset članova, dok se tek sedam-osam njih redovno pojavljuje na sastancima.

Predsjednica Udruženja ističe da je ovisnicima nakon povratka s liječenja najveći problem pronaći posao. „Oni su navikli raditi u komuni, naučili su brojne zanate. Kada se vrate u grad nema posla. Jedno vrijeme izdrže ali zbog nedostatka posla, nepovjerenja građana koji ga gledaju kao ovisnika, ponovo se vrate zlu zvanom droga. Također bi i Centar za socijalni rad trebao preduzeti određene mjere“, kaže Vera Miletić.

Broj ovisnika nije poznat

Nasuprot malom broju roditelja koji javno priznaju da imaju dijete ovisnika i djeluju, u spomenutom Udruženju je i oko 500 ovisnika koji su registrovani u Centru za izvanbolničko liječenje u Mostaru i koji ovdje dolaze po metadon. U prosjeku svi imaju oko 25 godina, a ima i onih starosne dobi od 13 godina. Nažalost, to su tek registrovani ovisnici, dok su stvarne brojke onih koji su zakoračili u pakao droge, daleko veće.

Drogenabhängige versammeln sich meinsten in städischen Ruinen.
Ovisnici o drogama obično se sastaju u gradskim ruinamaFoto: Sanel Kajan

Brojni građani Mostara čini se i ne razmišljanju previše o opasnostima ove društvene pojave. „Stanujem na Bulevaru. Primjećujem neke mlađe ekipe. Skupljaju se u ovim razrušenim kućama ali osjećam se sigurno, ne bojim ih se,“ riječi su jednog građanina Mostara.

Na ulicama Mostara srećemo i dvije prijateljice koje kažu da svakodnevno viđaju narkomane u određenim dijelovima grada i da se tačno zna koja su narkomanska okupljališta. „Svaki dan ih srećem. Ima ih dosta, a okupljaju se i po haremima. Mi bi najsretniji bili da to nije kako jeste, ali šta se kože?“, pričaju mlade Mostarke. “Šta ću ja?! Nemam s njima veze. Prođem pored njih i to je to“, odgovara jedna starija gospođa na pitanje šta treba učiniti kako bi se broj narkomana u Mostaru smanjio.

„Sami čuvajte djecu“

U odgojno obrazovnom lancu gdje bi najjače karike trebali biti roditelji i nastavnici, mnogo je propusta što dovodi do rizičnog ponašanja koje nerijetko rezultira narkomanijom. Ovakvih propusta svjesni su i u policiji. Ramiz Hasić načelnik Odjela za posebne namjene MUP-a HNK kaže da je zakazalo cijelokupno društvo. „Svi smo zakazali. Počevši od države, preko policije… Moje je mišljenje da su roditelji najviše zakazali. Mnogo puta sam kroz predavanja i razgovore s roditeljima rekao „Ko će čuvati vašu djecu bolje od vas samih“, naglašava načelnik Hasić.

Polizeigebäude in Mostar
Mostarska policija nedavno je uhapsila 13 osoba koje su prodavale droguFoto: Sanel Kajan

Istražujući prosječne cijene po kojima se marihuana prodaje na ulicama, lako se može doći do zaključka kako i nije toliko čudno što mladi veoma jednostavno dolaze do ovakvih sredstava. Naime, jedan “piz” trave može se kupiti po prosječnoj cijeni od deset maraka, a nerijetko se isti može nabaviti i za manji iznos. Na gradskim ulicama su dostupne i mnogo teže droge poput heroina i kokaina, što potvrđuje i nedavna policijska akcija u kojoj je u Mostaru uhapšeno 13 osoba koje se sumnjiči da su se bavili preprodajom i rasturanjem droge.

Za kraj izdvajamo riječi ovisnika, koji je u paklu droge proveo 15 godina i iz Crne Gore došao u rehabilitacijski centar u Mostar kako bi se riješio ovog zla.

„Svaki čovjek uđe u to svjesno! Prvi put kada sam probao drogu uradio sam to svjesno. Tu je problem kod čovjeka, jer se više ne može obuzdati i sve dublje tone u narkomaniju.“

Autor: Sanel Kajan

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić