1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Za suživot se moramo sami izboriti

Nicolas Walton - Evropska unija je u povratak izbjeglica uložila milione eura. Ova su ulaganja dala samo djelimične rezultate. Kuće su obnovljene, ali stvarnog povratka još uvijek nema.

Banski dvori, Banja Luka, Bosna i Hercegovina

Banski dvori, Banja Luka, Bosna i Hercegovina

Veče je u Banja Luci i mnogi banjalučani, lijepo odjeveni, šetaju ulicom Veselina Masleše. Na prvi pogled Banja Luka izgleda kao moderan balkanski grad, tek sa ponekim ožiljkom od minulog rata koji je uništio Bosnu i Hercegovinu prije više od deset godina. Prije tog rata grad je bio etnički raznovrstan, ispunjen Bosanskim Muslimanima, Hrvatima i Srbima. Danas su skoro svi Srbi a Banja Luka je predstonica srpskog dijela zemlje. Uspostavljanje teritorija nastanjenih samo jednim narodom, je odlika rata u Bosni koji je prouzrokovao veliki broj izbjeglica.

Michael Doherty smatra:

"Nakon rata ovdje je bilo preko dva miliona raseljenih, dakle polovina ukupne populacije su bile izbjeglice ili raseljena lica. Milion ljudi je povratio njihovu imovinu. Koliko se njih zaista vratilo, to je teško reći – možda polovina”

Michael Docherty je službenik Evropske komisije zadužene za pomoć izbjeglicama pri povratku u njihove domove. Pitanje izbjeglica u Bosni nije vezano samo za povratak u razrušena područja nego i za osiguravanje situacije u kojoj rezultati etničkog čišćenja neće važiti.

Duško Šušić je lider grupe izbjeglica različitih nacionalnosti koji su koristeći novac Evropske unije sagradili malo naselje. Put koji vodi do njih je prepun blata, ali su njihove kuće, iako još neizgrađene uredne, čiste i sigurne. Ali, kako Hakija Pozderac kaže, Duško i njegove komšije sada imaju druge brige.

Hakija Pozderac, član Arbajter Samariter Bund-a, humanitarne organizacija koja djeluje u Bosni i Hercegovini kaže:

"Sada je njihov problem kako naći posao. Ovo je problem u cijeloj zemlji. Ali to nije razlog da se ne vrate u svoje stanove. Većina njih se vratila i nema posao, kako žive –niko ne zna.”

Dok Duško pokazuje njegov stan jasno je da su problemi koji predstoje njemu i njegovim komšijama, kao i svim povratnicima u Bosni i Hercegovini mnogo teži od izgradnje krova nad glavom. Bosanska ekonomija je u neredu, trećina populacije je nezaposlena a polovina živi na granici siromaštva.

Ipak, Bosna je već primila više pomoći po glavi stanovnika nego bilo koja druga zemlja još od Drugog svjetskog rata, i organizacija kao Evropska unija sada traži manje direktne načine kako bi zemlju vratila u normalno stanje. Michael Docherty tvrdi:

”Sada se nalazimo u nečemu što nazivamo izlazna strategija – potpisan je zadnji veliki ugovor o rekonstrukciji i sada tražimo načine da pomognemo osiguravanje održivog povrataka – otvaranje radnih mjesta, integraciju povratnika u lokalnu zajednicu. Takođe nastojimo da dio ovog posla prenesemo i na lokalne vlasti.

Ovo neće biti lako jer je Bosna i Hercegovina duboko podijeljena, većina političara i pripadnika lokalne vlasti brinu samo o potrebama njihove etničke grupe. Brojke pokazuju da je povratak relativno uspješan s obzirom da je 97 odsto građana povratilo njihovu imovinu. Mnogi su imovinu povratili kako bi je mogli prodati a samo je mali broj onih koji pokušavaju svoj život ponovo izgraditi u području kotrolisanom od strane druge etničke skupine.

Na kraju, Evropska je unija samo djelimično uspjela u izvršavanju ovog veoma teškog zadatka. Stvaran uspjeh u prevazilaženju rezultata etničkog čišćenja u mnogome ostaje na želji građana Bosne i Hercegovine i njenih političara a ne na želji međunarodne zajednice.