Za dobre susjede, za Grčku!
22. juli 2015Proteklih sedmica političari Sirize su u više navrata imali nespretne izjave u vezi sa susjednim zemljama. Jednom je bilo riječi o opasnosti „bulgarizacije Grčke“, drugi put nije moglo da se vjeruje da će Rumunija i Bugarska ostati u EU, dok će Grčka možda morati da je napusti. Potom je istaknuto i kako je nivo penzija na Balkanu koban za Grčku.
Takva poređenja susjedi ne vole. Ona se doživljavaju kao zlobna mješavina ignorancije i arogancije. Preopterećeni političari Sirize možda nisu tako mislili, ali su izgovorili to što se često misli u Grčkoj: da siromašni balkanski susjedi u Evropi zaslužuju manje poštovanja, pažnje i prosperiteta od Grčke. Skandal za sebe je to što takve nacionalističke predrasude, možda nerado, dolaze od strane ljevičarske vlade u Atini.
Susjedi su solidarni
Naravno da se mnogi Grci ne slažu sa takvim izjavama političara Sirize. Isto tako nisu ni svi ljudi u susjednim zemljama uvrijeđeni ili ljuti na Grke. Naprotiv. Ljudi se solidarišu sa susjedima, mada ta solidarnost u sebi ima jednu neprijatnu antievropsku konotaciju. Posebno na internet portalima dominira mišljenje da su glavni krivci birokratija EU i banke, te da Grci ništa protiv njih ne mogu i da uvijek ispaštaju mali. Balkan je u prošlosti isuviše često bio žrtva političkih sukoba „Velikih“ i istorijsko sjećanje na ta gorka iskustva se mehanički prenosi na današnji dan. To opasno prenošenje nažalost može da naruši imidž EU upravo u zemljama koje su veoma važne za stabilnost na Balkanu.
Ima i zluradosti
Ništa manje opasan je jedan drugi stav prema Grčkoj, koji je takođe proširen u regionu. To je mješavina bijesa i zluradosti. Bijesa, jer mnogi bugarski ili rumunski penzioneri ne mogu da shvate grčke penzioneri, koji bez obzira na približno iste potrošačke cijene, svoje mnogo veće penzije vide kao svetinju. I zato što su godinama ispaštali pod mnogo strožijim mjerama štednje, nego što su one koje su kreditori propisali Grčkoj. Zluradost proizlazi iz tog nejedankog tretmana, ali i iz istorijskog iskustva. To su „Vizantinci“, kako su se u regionu vijekovima nazivali oni koji su navodno lukavstvom prevarili svoje susjede. I taj kliše se koristi za objašnjenje trenutne krize.
Dobri susjedi su uvijek potrebni. Naročito u krizi.
Ipak postoje i pragmatični pristupi, od Turske, do Hrvatske i Rumunije. Tako postoji briga o poslovnoj saradnji, zajedničkim energetskim projektima, kao i za prekogranično bankarstvo, u čemu važnu ulogu imaju grčke banke. Postavlja se i pitanje u kojoj mjeri će se kriza odraziti na turizam, te kakve su mogućnosti za sezonski rad u Grčkoj. Takve pristupe treba pozdraviti. Jer oni su ispravan put za prevazilaženje netrpeljivosti i istorijskih predrasuda. A za Grčku su trenutno dobronamjerni susjedi spremni na pomoć važniji nego ikada. Toga bi Atina morala češće da se sjeti.