1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

ZAŠTO UJEDINJENI NARODI ŠUTE OKO SREBRENICE ...?

Srebrenica je 1995. bila zaštićena zona UN-a.Svjetska organizacija je priznala svoje propuste i poraz. Kako se danas u sjedištu UN-a podjeća na ttragični dogadjaj ?

default

Glavni tajnik UN-a Ban ki Moon

Ne može se reći, da Ujedinjeni narodi, potpuno šute, kada je riječ o obilježavanju 12-te obljetnice od genocida u Srebrenici, jer na to ih tjera i jedna vrsta historijskog pamčenja, na koje, pored ostalih, stalno podsječaju i novinari. Ipak, ne može se reci, kako su dužnosnici u centrali UN-a u New Yorku, rado, ili samoinicijativno – dovoljno glasni, kada je u pitanju obiljažavanje datuma (11. 7. 1995), koji bi trebao biti podsječanje, kako se neka nova Srebrenica ne bi dogodila.

UN SE DVOUMI OKO KOMEMORACIJE ?

Glasnogovornica glavnog tajnika UN-a, Michele Montas, za Radio Deutsche Welle, imala je, čini se spreman odgovor o tome, šta bi ovaj datum treba značiti, Montasova je zapravo, po 'ko zna koji puta, ponovila, da Ujedinjeni narodi, traže da se Radovan karadžić i Ratko Mladić, kao i svi ostali, optuženi za ratne zločine, privedu pred lice pravde, A na pitanje, da li misli, da su – «samo apeli dovoljni», za sve srebreničke žrtve, te da li želi komentirati, odluku, udruge, «Majke Srebrenice», da ovaj put, na 12-tu godišnjicu Srebrenice, ne ukažu gostoprimstvo, glavnoj tužiteljici UN Tribunala, Carli del Ponte, gospodja Montas, izmedju ostalog kaže:

«Ujedinjeni narodi, kao niti Tribunal, nemaju svoje snage, koje bi mogle da uhite (gore) pomenute. To je obveza onih zemalja (u regionu – op.aut.) koje ih ugošćuju. Što se tiće, ne pružanja dobrodošlice gospodji Del Ponte, svaka skupina, je slobodan da pozove onoga koga oni žele ...» Montasova medjutim, nije bila sigurna, hoće li u Palači naroda, ovaj put biti organiziran, neki poseban skup ili akademija, «memento mori», kao podsječanje na sve srebreničke žrtve: «Oko eventualnih dogadjanja sutra (u srijedu), ću vam javiti naknadno», rekla je, ali do kraja radnog vremena u utorak, navečer, DW nije dobio nikakvu informaciju o tome.

I MISIJA BiH u UN-u, BEZ OBILJEŽAVANJA OBLJETNICE

S druge strane, veleposlanik Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim narodima, Miloš Prica, rekao je za naš program, kako BH Misija u New Yorku, za obilježavanje 12-te godišnjce dogadjanja u Srebrenici, nema posebnih ovlašćenja iz Sarajeva: « Ministarstvo (Vanjskih poslova BiH), nije uputilo nikakvu instrukciju Misiji u vezi s tim. Prema tome, neće biti nikakvih posebnih aktivnosti od strane Misije u toku sutražnjeg dana (11. 07. 2007.)», kaže Prica.

Na primjedbu, kako se, ipak stiče dojam, da i Ujedinjeni narodi, nedovoljno govore, ili čak namjerno šute, na ovako važan datum, BH veleposlanik odgovara:

«Sigurno ne šute! A sada, da li je dovoljno, vrlo je teško reći, i koliko je to? Neko smatra da je nedovoljno, neko da je dovoljno, ali ne postoji ni jedan sastanak koji je (u UN-u – op. Aut.), posvećen Bosni i Hercegovini, ili dotiće BiH, da se to pitanje ne pomene. Nisam sreo, ovih godina, ni jednog diplomatu (u UN-u), koji nije upoznat sa tom tragedijom. Dakle, svijest o tome sigurno postoji. Poznavanje tog pitanja sigurno postoji. A ovo su sad već subjektivne stvari, koliko i kako», kaže veleposlanik Prica, navodeći još, kako se «Srebrenica uvjek pomene», u razgovorima s ovdašnjim diplomatama.

NOVINARI: «PODSJEĆATI UN, BEZ PARDONA ...»!

No, za razliku od diplomata, iznova novinari, medju kojima je i veteran, koji kao dopisnik iz Palače naroda u New Yorku, radi već 36 godina, gospodin Ifthikar Ali, iz pakistanskog odjela Associated Press-a, misli ipak, da bi Ujedinjenini narodi, morali konkretnije reagirati, oko Srebrenice. Na to ih, kako kaže, obvezuje i njihova uloga u minulom ratu u Bosni i Hercegovini. Za RDW, Ali, izmedju ostalog kaže:

«Ujedinjeni narodi šute, jer znaju, da su propustili, da zaštite ljude u Srebrenici. Zato ih na taj propust, bez pardona, treba stalno podsječati, kako svoju kolosalnu grešku iz Srebrenice, ne bi ponovili, negdje na drugom mjestu ...».