Zašto se Srbi sporo vraćaju u Mostar? | Komentar | DW | 23.11.2011
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Zašto se Srbi sporo vraćaju u Mostar?

Kada je riječ o povratku Srba na područje Mostara i Hercegovine, povratak ide sporo, i to najviše zbog nemogućnosti povratka građana na njihova prijeratna radna mjesta kao i nemogućnosti popravka porušenih kuća.

Grad Mostar - slaba pomoć povratnicima

Grad Mostar - slaba pomoć povratnicima

Radenko Marić s porodicom živi u Bileći. Ističe kako bi se htio vratiti na svoje u Mostar, ali problemi su veliki. Nekoliko puta je podnosio aplikacije za pomoć pri povratku. Bez rezultata.„Još 1999. godine sam najavljivao razgovor s gradonačelnikom želeći se vratiti. Primio nas je i priča je lijepo tekla, do trenutka kada je došlo do konkretnih pitanja o povratku. Tada su počela razna opravdanja o nemogućnosti za pomoć, problemima... Nakon toga smo išli i kod predsjednika Gradskog vijeća. Ništa od svega toga. Sve je ostalo samo na obećanjima“, tvrdi Marić.

Domovi zaraslio u korov i šiblje

Domovi zaraslio u korov i šiblje

Dok Radenko čeka na povratak, Goran Kosanić se još prije 10 godina vratio u svoj grad. „U ovom gradu u kojem sam rođen i u kojem živim nisu ugroženi samo Srbi. Nisu ugroženi ni samo muslimani ni Hrvati. U ovom gradu su ugroženi Mostarci! Nema mogućnosti za posao, nema mogućnosti za napredovanje... Šta je taj motiv kojim bi se ljudi rukovodili prilikom povratka u grad?!“ pita se Kosanić.

Iako u ovom dijelu Hercegovine djeluje nekoliko organizacija koje u svom radu primat stavljaju na pomoć Srbima u Mostaru i okolini, situacija je loša. „U Gradskom vijeću Mostara ne sjedi niti jedan predstavnik srpskog naroda. Budimo realni i recimo da je razlog za to nejedinstvo srpskog naroda u ovom gradu“ naglašava Kosanić.

„Grad Mostar i Hercegovačko-neretvanski kanton ne pomažu dovoljno ni ljudima koji su se već vratili. A šta će tek biti s onima koji trebaju doći? Zar da očekuju neku pomoć?“, pitaju se povratnici.

Na kraju samo pusta obećanjima

Mostarsko naselje Šehovina još uvijek čeka povratnike Srbe

Mostarsko naselje Šehovina još uvijek čeka povratnike Srbe

Predsjednik Federacije BiH Živko Budimir prilikom nedavne posjete gradilištu Srpske pravoslavne crkve u Mostaru istakao je da će pokušati riješiti problem povratnika u Mostar. '' Potrebno je obeštećenje svih onih čiji su domovi srušeni, čija je imovina uništena. Pokušaćemo riješiti probleme Srba u Mostaru, ali jednako tako i da stvorimo uslove svima onima koji se žele vratiti ovde. Pored povratka, ljudima je nužno riješiti i druge egzistencijalne probleme, kao što su radna mjesta", istakao je Budimir.

Iz Unije za održivi povratak u BiH naglašavaju kako su rezultati povratka slabi. „Mnogi mediji su već zaboravili proces održivog povratka. Država se obavezala da će od 2011. do 2014. godine završiti proces obnove porušenih objekata. Još 2006. godine 23 političke partije su potpisale dokument da će raditi na rekonstrukciji 40.000 porušenih objekata, a obnovljeno ih je svega 3.450“, kaže predsjednica Unije za održivi povratak BiH Mirhunisa Zukić.

Predsjednik FBiH Živko Budimir u posjeti srpskim predstavnicima u Mostaru

Predsjednik FBiH Živko Budimir u posjeti srpskim predstavnicima u Mostaru

Predrag Papić se s porodicom vratio u Bijelo polje kod Mostara. Svjestan je, kaže, činjenice da neće moći živjeti kao prije rata.

Ipak, borba za život ne prestaje. „Niko nije dobio kuću onakvu kakvu je imao prije rata. Nažalost, to je tako! Ali bolje išta nego ništa. Vremena su teška. Ja sam se vratio na zgarište. No, evo kuću smo popravili, zemlju kultivizovali. To je borba za život, ali lijepo nam je!!“ govori Predrag .

Predstavnici Srpske pravoslavne crkve ističu da je broj od 23. 000 Srba koliko ih je prije rata živjelo u Mostaru, trenutno 6 000. Najavljuju povratak još oko 4000 zainteresovanih osoba za povratak u narednih 12 mjeseci. Gradske vlasti trenutno nemaju tačan podatak o broju povratnika.

Autor: Sanel Kajan

Odg. urednik: Mehmed Smajić

Preporuka redakcije