1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Zašto ljudi odlaze iz Srbije?

Male plate, loš standard, ljudi traže bolji život… To su predvidljivi odgovori na pitanje zašto se ljudi iseljavaju iz Srbije. Ali takva objašnjenja ipak nisu dovoljna da objasne fenomen emigracije u razvijenije zemlje.

Svakako da su ekonomski motivi dominantni kada je riječ o emigraciji u zapadne zemlje, ali u slučaju Srbije postoji čitav niz dodatnih motiva koji zbunjuju – kako širu javnost, tako i političare. „Vi sa jedne strane imate odlazak visoko obrazovanih kadrova, koji u odlasku vide priliku da profesionalno napreduju, ali i da finansijski obezbijede svoje porodice", kaže za DW Vladimir Petronijević, direktor Grupe 484. „A sa druge strane imate nisko obrazovane kadrove koji u sistemu azila – koji inače neće dobiti – na primjer u Njemačkoj, vide priliku da obezbijede svoju osnovnu egzistenciju. Njemačka je u oba slučaja u samom vrhu atraktivnosti za emigraciju iz Srbije".

Vladimir Petronijević

Vladimir Petronijević: Ljudi su nezadovoljni sistemom vrijednosti koji se ne mijenja na ovim prostorima

Ali, iako su ekonomski motivi primarni, oni nisu jedini, naglašava Petronijević. „Ljudi su nezadovoljni kvalitetom života u Srbiji u nekom dubljem, suštinskom smislu. Prije svega su nezadovoljni jednim sistemom vrijednosti koji se ne mijenja na ovim prostorima, a nametnut je još devedesetih godina, kada su mnoge stvari koje bi trebalo da budu na dnu – isplivale na površinu. Jednostavno, ljudi traže jedan uređen sistem u kome se život odvija na jedan normalan način".

Partokratija – jedan od uzroka emigracija

Ako bismo dodatno pokušali da prevedemo tu vrstu nezadovoljstva na svakodnevni jezik, moglo bi se reći da je ljudima preko glave jurnjava za vezom i poznanstvima povodom svakog životnog problema – od upisa djeteta u vrtić do posjeta ljekaru. Na sve to se naslanja naopak sistem vrijednosti u onome što je u Srbiji ostalo od kulture, a na kraju čitavog tog lanca se nalazi napredovanje po političkoj liniji, ili prosto jedan partokratski sistem u kome je životni i profesionalni uspjeh isključivo u vezi sa partijskom pripadnošću.

Na taj momenat pažnju za DW skreće i ekonomista Milan Kovačević, koji kaže da je u Srbiji politika ispred profesije, i da je mnogima to motiv za odlazak iz zemlje: „Takva situacija je prije svega u javnom sektoru, iako toga ima i u privatnom sektoru koji je nastao iz procesa privatizacije. Vi imate vlast koja se samo brine da kontroliše medije, a onda u takvoj situaciji nemate ni pritisak od naroda da se to promijeni. A onda u nekim sektorima poput medicine, iz kojeg je recimo veliki broj odlazaka u Njemačku, imate kadrovska postavljenja koja izazivaju revolt kod zaposlenih, jer nije riječ o stručnjacima koji su u vrhu svoje profesije. Sve se to može ubrojati u razloge za odlazak."

Moć i nemoć države

Bogatije i razvijenije zemlje na ovaj način dobijaju visoko obrazovanu radnu snagu ili jednostavno potrebne kadrove, ali taj proces s druge strane svakako ostavlja demografske i socijalne posljedice u Srbiji. Napori države Srbije da utiče na taj proces i da eventualno smanji broj odlazaka, nisu baš veliki. A nisu velike ni srpske mogućnosti, jer govorimo o zemlji u kojoj je prosiječna plata oko 400 evra. Migracije su prosto neminovan proces, a takođe nije moguće jednostavno zabraniti nekome da ode tamo gdje postoji potreba za njegovim znanjem i sposobnostima.

Milan Kovačević ističe da je država „recimo donekle shvatila značaj IT-sektora i da sada pokušava da tom sektoru nekako obezbijedi da posluje u Srbiji". Međutim, kaže Kovačević, „tu postoji opasnost i od prevelikog miješanja države. Država koliko može da pomogne toliko može i da odmogne. Tu prije svega mislim na poreski sistem države, koji prevelikim opterećenjima veoma negativno može da utiče na razvoj biznisa u Srbiji. A ovdje još ne postoji svijest da šta god država radi ona to uzima iz džepova građana i privrede."

Srbija – dio globalnog kretanja migracija                    

Emigriranje iz Srbije se u svakom slučaju može podijeliti na dvije grupe, legalnu i ilegalnu. Vladimir Petronijević smatra da se ilegalna migracija može smanjiti samo u saradnji sa državama u koje odlaze državljani Srbije, ali i procesom liberalizacije legalne migracije. Najveći problem u tom smislu Petronijević vidi u činjenici da je „migracija u Srbiji u najvećem broju slučajeva karta u jednom pravcu. Ne postoji ono što zovemo cirkularnom migracijom. Nije, dakle, problem što ljudi odlaze, mobilnost je na kraju krajeva osnova Evropske unije, već to što se ne vraćaju i nemaju kontakte sa zemljom porijekla kada jednom odu. Oni neka znanja mogu steći samo na Zapadu, ali je pravo pitanje zašto mi ta znanja ne koristimo u Srbiji".

Na sličan način taj problem vidi i Milan Kovačević, koji kaže „da na primjeru Bugarske i Rumunije vidimo da članstvo u EU nije garancija da ćete vi spriječiti odlazak ljudi iz zemlje", i dodaje da je u tom smislu „loše to što se u Srbiji situacija sporo popravlja i niko se ne vraća. A tu bismo imali dvostruku dobit, neko bi se najprije usavršio u Njemačkoj, recimo, i donio to znanje nazad".

Vladimir Petronijević zaključuje da bi Srbija na neki način mogla nešto da nauči od razvijenijih zemalja, koje pitanje emigracije rješavaju pojačanom imigracijom. „Problem medicinskih radnika u Njemačkoj je nastao jer su njihovi ljekari krenuli da odlaze u sredine gdje su mogli još bolje da zarađuju i da se usavršavaju, kaže Petronijević. „Sada bi trebalo vidjeti da li možda postoje neke zemlje u Istočnoj Evropi, ili na Istoku generalno, iz kojih bi Srbija mogla da privuče kadrove koji joj nedostaju? Mi moramo biti dio tog globalnog kretanja migracija i moramo postaviti sistem koji je u stanju nešto da ponudi", ocjenjuje direktor Grupe 484.