1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Zašto je Peking pristao na vojni manevar sa SAD-om?

Uprkos napetosti između Kine i SAD-a, Peking po prvi put učestvuje u najvećem mornaričkom manevru na svijetu, zajedno sa SAD, Japanom i Filipinima. Šta o tome kaže američki ekspert za vojnu strategiju James Holmes.

Peking na manevar, koji se održava od 26. juna do 1. avgusta, šalje jedan brod-razarač i jednu fregatu. To je prenio list “Narodne novine" koji je organ Komunističke partije, citirajući portparola Kineske mornarice Liang Yanga. Organizatoti očekuju 48 brodova, 6 podmornica, više od 200 aviona i 25.000 članova posade. Pored SAD-a ove godine u manevrima će učestvovati i Japan i Filipini. Obje ove zemlje su bliski američki saveznici i obje su upletene u konflikte oko teritorijalnih voda u Južnokineskom i Istočnokineskom moru. James Holmes, ekspert za vojnu strategiju na američkom "Naval War College" u Newportu ne vjeruje da bi ovaj manevar mogao dovesti do smanjenja ili uklanjanja napetosti u regionu.

DW: Zašto je SAD pozvala Kinu da učestvuje u manevru RIMPAC?

James Holmes: Protekle američke vlade su pokušavale da od Kine, kao zemlju u usponu, naprave "odgovornog aktera" u okviru postojećeg pomorskog prava odnosno međunarodnih zakona kojima su regulisane teritorijalne vode, kako bi spriječile kršenja tog prava. Washington je ubijeđen da operativno i taktičko uvezivanje može dovesti do tog cilja. Međunarodni eksperti ocjenjuju to "funkcionalizmom". Ideja je da se takvom jednom saradnjom ne razvijaju ili jačaju samo zajedničke sposobnosti da se na najbolji mogući način reaguje na prirodne katastrofe već i da se stvaraju navike u pogledu građenja povjerenja i kooperacije. Teorija glasi: Ako stalno izvodite zajedničke, multinacionalne vježbe kao što je RIMPAC, učesnici će se navići jedni na druge a napetosti, koje smo vidjelu u konfliktima oko teritorijalnih voda u Južnokineskom i Istočnokineskom moru, će nestati. Već će se pokazati, da li će se ta teorija ostvariti u praksi.

Zašto je Kina pristala da uzme učešća na ovim manevrima?

Za to postoje tri razloga: Prvo, Kina zaista želi saradnju sa SAD-om i mimo konflikta oko teritorijalnih voda, tamo gdje se njeni interesi itekako razmimoilaze sa američkim. RIMPAC i slični manevri i vojne vježbe otvaraju mogućnost za saradnju na prostoru Pacifika ili Indijskog okeanaa time potencijalno i u drugim regionima. Američka i kineska mornarica su tako recimo jako dovro sarađivale u Adenskom zalivu. Pod dva, multinacionalne vojne vježbe pomažu Kini da ispolira svoj imidž kao pomorska sila ili nacija. Prestiž Pekinga se se povećavati kada se pokaže da kineski brodovi i borbeni avioni dobro funkcioniraju. I treći razlog je da ratna flota Narodne Republike Kine profitira od taktike, tehnike i postupaka vodeće pomorske sile na svijetu - SAD-a. Kinezi će tako imati priliku da vide s kim imaju posla, što je važno znati ukoliko ikada dođe do sukoba. Tako oni mogu bolje razmisliti i znati kako da reaguju i postupaju u slučaju konflikta .

Koji je simbolički značaj jednog ovakvog manevra?

Da smanji napetosti. To je u interesu obje vlade i naravno njihovih saveznika. Đavo se svakako krije u detaljima. Postoje različite interpretacije o tome šta znači smanjivati napetosti. Za SAD to znači da Kina pristane na nadmoć američke mornarice u azijskim vodama. Kina opet smanjenje napetosti definira željom da SAD udovolji njenoj želji da određuje pravila za vojne aktivnosti u moru i u vazduhu. Ja međutim vjerujem da će ovaj specijalni put Kine rezultirati pravljenjem izuzetaka u pomorskom pravu i da će time to pravo u nekim segmentima biti zaobiđeno. Sve u svemu riječ je o velikim političkim i strateškim pitanjima, koja se ne mogu riješiti u periodu od nekoliko sedmica u zajedničkim manevrima. Ne mislim da ova operativna i taktička saradnja ima potencijal da oblikuje političke odnose na najvećem nivou.

Koje mogućnosti za Kinu, SAD i Japan otvara ovaj manevar?

James R. Holmes

Zajedniöki mornarički manevri

Produbljuje sposobnost vojnika da sarađuju sa partnerima. Ovo iskustvo će im pomoći da u npr. nekoj prirodnoj katastrofi uzrokovanoj naletom tajfuna ili cunamijem pomognu da se imrovizuju razni procesi, izgradi logistika, naprave protokoli za komunikaciju. Sve to opravdava troškove i napore u realizaciji zajedničke vježbe. RIMPAC neće toliko doprinijeti saradnji kineske i japanske flote. One će vjerovatno tokom cijelog manevra kompletno odvojeno voditi operacije. Odnosi Pekinga i Tokija jako su loši. Oni bi se najprije trebali poboljšati, ali tek kada obje zemlje potpišu sporazum o pravu u teritorijalnim vodama Istočnokineskog mora.

Kako će se manevar odraziti na napetosti u Južnokinskom i Istočnokineskom moru?

Ne mislim da će to imati bilo kakvog uticaja. U Južnokinskom i Istočnokineskom moru vladaju druga pravila. Kina smatra da su tamo ugroženi njeni centralni interesi. Za njih je Peking spreman da se bori. Amerika tamo opet vidi ugroženim slobodu morskog i zračnog prostora. Koliko god imali zajedničkih vježbi uz obalu Havaja, oni neće moći riješiti ovaj fundamentalni konflikt interesa. Razvijanje sposobnosti za uzajamnu saradnju vrijedno je svih ovih napora i provedbe manevra. Ali na tome se sve i završava.

James Holmes, ekspert za vojnu strategiju na američkom "Naval War College" u Newportu je koautor knjige "Crvena zvijezda iznad Pacifika".