1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Zaštitu klime treba da finansiraju industrijske države

UN radi na tome da se na predstojećoj konferenciji o zaštiti klime usvoje obavezujući zaključci. Šanse za tako nešto još uvijek postoje, tvrdi zamjenik generalnog sekretara UN-a Janos Pasztor.

Deutsche Welle: Ujedinjene nacije koordiniraju pregovore uoči Konferencije o zaštiti klime koja će se u novembru 2015. održati u Parizu. Šta su najveće prepreke na putu ka dogovoru?

Janos Pasztor: Nalazimo se usred odlučujuće godine. Od prvog juna ćemo dvije sedmice pregovarati u Bonu. To će biti odlučujuća faza nakon koje ćemo znati koliko posla je još pred nama. Trenutno je pred nama prijedlog završnog dokumenta koji obuhvata 86 stranica teksta. Postoji još mnoštvo opcija i neusaglašenih djelova teksta. Na ovim pregovorima u junu će se predstavnici država izjasniti o tome koje dijelove teksta treba prekrižiti kako bi konačni dokument bio jednostavniji. Trebalo bi da nam ostanu odista samo oni najkritičniji dijelovi rezolucije, kojima ćemo se pozabaviti tokom druge polovine ove godine.

Vjerujete li da će se na kraju u Parizu doći do dokumenta koji će odista sadržavati obavezujuće ciljeve za zaštitu klime?

Očekujemo da ćemo na kraju doći do obavezujućeg ugovora. Ali kada govorimo o tome da određene države preuzmu neku obavezu, onda nije jasno do kojeg stepena, do koje granice su one spremne da to čine. Ipak, važno je da se po prvi put dođe do ciljeva za zaštitu klime koje će države same sebi propisati. Ša je to što svaka država čini već danas i koliko je spremna da učini? To je pozitivno. Niko izvana neće prisiliti neku državu da nešto učini, nego je važno šta su one same spremne da učine?

Janos Pasztor: Konferencija u Parizu bi mogla donijeti uspjeh

Janos Pasztor: Konferencija u Parizu bi mogla donijeti uspjeh

Za sada je 40 zemalja pristalo da sebi zada konkretne cljeve, većina ih se nalazi u Evropi. Najveći zagađivači poput Indije ili Kine još uvijek nisu obećali ništa. Vjerujete li da će se stvari promijeniti?

Mislim da će tu biti pomaka. Generalni sekretar UN-a je upravo od šefova vlada država zatražio da se pismeno izjasne. Saznajemo da Kina ima namjeru da uskoro obznani svoje ciljeve. Ostali će to također učiniti. Nadamo se da će se na susretu G7 u junu izjasniti i industrijske države koje to do sada nisu učinile. U drugoj polovini ove godine bi njihov primjer trebalo da slijedi što je moguće više država.

Šta je vaša strategija u pregovorima? Da li smanjujete očekivanja da rezultat na kraju ne bi predstavljao razočarenje?

Ne, stvari nisu tako jednostavne. Naravno da nemamo isuviše velika očekivanja, ali u Parizu je potrebno postići čitav paket mjera. Taj paket se sastoji od najmanje četiri dijela, a svi dijelovi su međusobno povezani. Tu su ciljevi u vezi s redukcijom ispuštanja štetnih gasova, na šta bi, po prvi put, trebalo da se obavežu sve države. Drugo, riječ je o prirodi samog ugovora na kojem se radi. Koje mehanizme kontrole možemo da ugradimo u njega? Kako da osiguramo da se određene odredbe stalno prilagođavaju da bismo na kraju postigli cilj - ograničenje rasta prosječne temperature na planeti za samo dva stepena celzijusa. Ako nastavimo ovako, temperatura će porasti za četiri stepena celzijusa. Zbog toga moramo u sporazum ugraditi ovakve mehanizme. Treći element je finansiranje. Nećemo uspjeti u ovome bez finansijske podrške za zemlje u razvoju. Četvrti dio je akcioni plan. Ne radi se samo o riječima, nego i o djelima, o mjerama za razvoj tehnike. Odmjerena mješavina svega navedenog predstavljala bi uspjeh na kraju pregovora.

Spomenuli ste novac. Na ranijim konferencijama za zaštitu klime dogovoreno je da se od 2020. godine izdvaja 100 milijardi dolara za nerazvijene zemlje. Do sada je dostupan samo deseti dio te sume. Vjerujete li da bi se i prije skupa u Parizu moglo doći do obećanja o još većim sumama?

Očekujemo napredak po tom pitanju. Ako tako ne bude, onda će to imati negativan uticaj na pregovore. U Parizu razvijene industrijske države ne moraju na sto odmah da stave 100 milijardi dolara, ali moraju pokazati da imaju vjerodostojnu strategiju da do 2020. imaju taj novac. Prije deset dana je njemačka kancelarka obećala da će udvostručiti sumu koju je obećala Njemačka.

Takve najave su nam potrebne. Njemačka u ovom slučaju pokazuje lidersku ulogu i nadam se da će ostale razvijene države slijediti taj primjer. Na kraju je potrebno da nam se u tome pridruže SAD i druge bogate industrijske države poput Japana, Francuske, Italije...sve velike države ovdje imaju ključnu ulogu. To što Njemačka predsjedava grupom G7 moglo bi biti od pomoći.

Imate li na raspolaganju bilo kakvu vrstu pritiska?

Mi ne vodimo pregovore, nego samo omogućavamo da do njih dođe. Generalni sekretar UN-a nam pri tome priskače upomoć kada je riječ o razgovorima sa šefovima vlada, kada postoje poteškoće. Njegova uloga je da pitanje zaštite klime poveže sa drugim temama. Naprimjer, države članice UN-a će u septembru razgovarati o novim razvojnim i milenijumskim ciljevima za fazu nakon 2015. godine. Postoji mnoštvo dodirnih tačaka između zaštite klime i politike razvoja.

Janos Pasztor je početkom 2015. preuzeo funkciju zamjenika generalnog sekretara UN-a koji je zadužen za pitanja zaštite klime. Mađarski diplomata u ime Ban Ki Moona priprema konferenciju o zaštiti klime koja će se na jesen 205. održati u Parizu.