Washington i Teheran moraju razgovarati

Situacija podsjeća na bizarnu situaciju mjerenja snaga u vremenima kada su postojale samo jednotračne ulice: dva auta jure glasno sa upaljenim sirenama jedan prema drugom i nijedan ne želi da ustupi prolaz sve dok u posljednjem momentu jedan od vozača ne izgubi strpljenje i skrene sa ulice. Ili dok ne dođe do sudara sa fatalnim posljedicama za obojicu vozača koji su «bili u pravu».

Na pritisak Washingtona Vijeće sigurnosti UN-a dalo je Iranu krajem marta rok od 30 dana da se oprosti od svojih planova. Naivno je bilo vjerovati da će Teheran ispuniti zahtijeve. U protivnom: Iran je bombastičnim insceniranjem objavio vijest da su mu prva obogaćivanja urana pošla za rukom i da će u svakom slučaju nastaviti započeti put. Za stratege u Bijeloj kući to je sa sigurnošću gorko razočarenje.Jer, ovakvo uporno odbijanje uopšte ne odgovara predstavama jedine super sile svijeta. Rusija i Kina će i dalje će blokirati pokušaje da se protiv Irana uvedu sankcije, posebno će se založiti za to da se ne upotrijebi sila. Washington je u slučaju Sjeverne Koreje dokazao da je itekako sposoban da vodi direktne pregovore. Sa Iranom međutim ne želi razgovarati. Izražena je samo spremnost da se sa Teheranom pregovara o Iraku, a kada je Teheran dao potvrdan odgovor, Amerikaci su se povukli. Oni zapravo žele svgnuti iranski režim, a ne s njim razgovarati. No to nije tako jednostavno. To je Washinton čini se i shvatio.Stoga se SAD više čak ne ustručavaju da prijete upotrebom sile, pa čak i upotrebom taktičkih atomskih oružja. Vijeće sigurnosti ni po isteku 30- dnevnog roka neće biti spremno na takve sankcije i time će se samopouzdanje iranskog vodstva još više osnažiti. Čak i oni koji podržavaju strategiju SAD- ukloliko se ona uopšte tako može nazvati- nalaze se u dilemi: sankcije prijete da ugroze više onoga ko ih uvede nego onoga protiv koga su usmjerene. Vojne mjere prijete da dovedu do eskalacije sukoba, koji se zapravo želi spriječiti. Stoga je došlo vrijeme da upravo Evropljani prestanu raditi sve ono što je povolji Washingtona. SAD i Iran trebaju otpočeti direktan multilateralni dijalog, kao što je to bilo sa Sjevernom Koreom, u kome se ne smije ići na sve ili ništa već u kome će se graditi međusobno povjerenje.