Vučićevo opredjeljenje za BiH

"To je izazvalo senzaciju kako u regiji tako i u Srbiji", piše Neue Zürcher Zeitung i nastavlja: "Prvo putovanje u inostranstvo novog premijera Srbije vodilo je u Sarajevo. Iz tri razloga, kako je pojasnio Vučić: Bosna i Hercegovina je važan trgovački partner, tamo živi milion i po Srba i Beograd želi stabilan region. Komentatori su zaključili da je to prvi kontakt dvije države na najvišoj razini kojeg nije utanačila turska diplomatija.

Za dobre odnose sa Sarajevom zauzimao se i bivši predsjednik Srbije Boris Tadić. Ali njegovo prijateljstvo sa autokratom Dodikom je Bošnjacima stalno bilo trn u oku. Vučić i Dodik nemaju tako prisne odnose, tim prije što je Dodik u izbornoj kampanji podržavao Tadića", piše švajcarski list.

"Vučić je pred posjetu Sarajevu dao intervju za Al Jazeeru u kojem je rekao: 'Niko ne može uništiti Bosnu i Hercegovinu'. Isto međutim, naglasio je on, važi i za Republiku Srpsku. Rekao je i da se niko ne treba osjećati ugrožen od Srbije. Na programu posjete stajala je Gazi-Husrefbegova džamija, pravoslavna crkva kao i jedan Tehnološki centar. Bh novinari pitali su srbijanskog premijera s kakvim Vučićem sada imaju posla: sa nacionalistom iz devedesetih ili ljubaznim susjedom koji pruža ruke prema BiH? Vučiću se često postavljaju slična pitanja i on ih smatra glupim. Ali u Sarajevu to nije dao da se primjeti. Vučić se najprije začudio, kako je rekao, da neki ne primjećuju kako se svijet brzo mijenja. Nakon 1989. Srbi, dodao je on, nisu primjetili koliko se situacija promijenila padom Berlinskog zida i zato su skupo platili.

Vučić ne želi da se bavi politikom iz prošlosti. Svi se slažu da se zločini moraju kazniti. 'Ali prošlost ne smije spriječiti da živimo za budućnost', rekao je Vučić. On je odbacio i politička izvinjenja. Ima onih koji se mogu deset puta izviniti i onih koji to ne učine nikad. Tadić se više puta izvinio za ratne zločine koje su počinili Srbi, posebno za masakr u Srebrenici 1995", piše Neue Zürcher Zeitung.

Erdoganovi mrtvaci

Njemačka štampa komentira tragediju rudara u Somi. Tageszeitung piše: "Turska je pod Erdoganom (Erdoan) u posljednjih 12 godina imala iznenađujući privredni uspon. Ali on, kao što se vidjelo na primjeru rudnika u Somi, ima svoju cijenu. U mnogim branšama su uslovi rada brutalni. Ne samo u rudarstvu nego i u oblasti brodogradnje, na brojnim gradilištima, u tekstilnoj industriji, na poljima pamuka ruinirani radnici godinama ostavljaju svoje zdravlje pa čak i život. Samo je 2013. u nesrećama na radu poginulo 1.235 ljudi.

Erdogan slijedi nemilosrdni, neoliberalni privredni kurs. Sindikati su za njega faktor smetnje i kao takvi jako naporni. AKP-vlada (AKP-valadajuća Erdoganova stranka) ih je ograničila gdje je god mogla, što je vidljivo i u katastrofalnim zakonima.

Sada su ponovo Erdoganovi protivnici izašli na ulice, kako bi protestovali protiv ove beskrupulozne politike. Ponovo će biti suprotstavljeni drugom dijelu turskog društva, onima koji Erdoganu daju bezrezervnu podršku. Za dva mjeseca će premijer Erdogan na izborima biti kandidat za novog turskog predsjednika. Napetosti u zemlji međutim ne prestaju i niko ne zna šta će se desiti narednog dana", piše Tageszeitung.

"Slatka smrt"

Sueddeustsche Zeitung konstatuje: "Do utorka je 363 rudara spašeno ili su se sami pješke probili do površine. Medijii su pokazali njihova lica, crna od uglja i sa žutim šljemovima. A takav jedan šljem je u ruci imao poslanik turskog parlamenta Özgur Özil iz opozicione Republikanske partije CHP, kada je izašao pred parlamentarce da održi govor. On je zahtijevao da se rudnik u Somi zbog sve većih tehničkih neispravnosti podvrgne stalnim inspekcijama. Postoji slika na Twitteru sa njim za govorničkim pultom i šljemom, a iza njega se vide dva poslanika AKP-a koja intenzivno razgovaraju.

Jedan od njih je ministar pravosuđa Bekir Bozdag. Govornik Özgur Özil, koji nabraja nesreće koje su se već desile u Somi, kao da nije zavrijedio pažnju ni da ga pogledaju. Ostatak fotelja, u kojima sjede ministri vladajuće AKP, je prazan. U srijedu na tuskoj televiziji eksperti pojašnjavaju kako je trovanje monoksidom tzv. 'slatka smrt', pri kojoj oni koji umiru ne osjećaju nikakvu bol. To dovodi do izliva bijesa u društvenim mrežama. Ljudi izlaze na ulice Ankare i Istanbula. Policija reaguje na studente Tehničkog univerziteta u Ankari i baca suzavac. 'Nesreća nije došla neočekivana. Upozorenja su ignorisana. Niko neće preuzeti krivicu, niko se neće izviniti, niko neće podnijeti ostavku', piše kolumnista lista 'Radikal' Murat Yetkin", a prenosi nadregionalni njemački dnevnik Sueddeutsche Zeitung.