Vojnik koji nije htio da puca

Spomenik u Smederevskoj Palanci u centralnoj Srbiji, sedamdesetak kilometara od Beograda, podignut je u znak sjećanja na na ljude koje su vojnici Vermahta streljali 20. jula 1941. godine. Mještani pričaju da je tu ubijeno 16 Srba i jedan njemački vojnik koji je odbio naređenje da puca. Zvao se Jozef Šulc.

Zašto je u Srbiji podignut spomenik neprijatelju u Drugom svjetskom ratu? I zašto se o Šulcu van granica Srbije do sada malo znalo? Kako to da su njemački istoričari previdjeli takav podvig? Mihael Martens u svojoj knjizi „Potraga za herojem“ vodi nas na detektivsko putovanje kroz Srbiju, Austriju i Njemačku.

Ljudsko lice neprijatelja

Činjenice: Aprila 1941, Vermaht je umarširao u Jugoslaviju. Zemlja je pokorena za samo 11 dana, a kapitulacija potpisana 17. aprila. Uslijedili su masakri nad partizanima, četnicima, komunistima i nedužnim civilima. Do početka decembra 1941, jedinice Vermahta ubile su između 20.000 i 30.000 Srba.

Priča: Jedan vojnik odbio je da učestvuje u tim masakrima. „Ne, neću da pucam. Ovi ljudi su nevini“, rekao je Jozef Šulc, artiljerac 661. odjeljenja 714. divizije, inače dekorater izloga iz Dortmunda zainteresovan za umjetnost.

Roman Mihaela Martensa je priča o vjeri u dobro u čovjeku. I, pored toga, priča koja nije bez protivurječnosti.

Istorijska zagonetka

„Potraga za herojem“ nije krimi-roman, iako se čita kao da jeste. I nije istorijski, iako je priča istinita. I, naravno, nije riječ o ljubavnom romanu. Knjiga je niz susreta na različitim mjestima, razgovora i pisama. Sve to, dio je slagalice o Jozefu Šulcu – istorijske zagonetke koja se dogodila 20. jula 1941. U potrazi za njenim rješenjem, na svjetlost dana naizmjenično iskrsavaju i dokazi o njegovom podvigu, i oni koji ga opovrgavaju.

Jedan filmski reditelj, jedan pjesnik i jedan političar – i to nisu jedini ljudi sa kojima je autor romana razgovarao. Tu je i veliki broj detektiva-amatera čiji su životi na neki način povezani sa smrću Jozefa Šulca. Svako od sagovornika iznosi sopstvenu priču o podvigu iz Smederevske Palanke. Oni su izvori informacija autora, i pravi junaci knjige. Autor ih susreće ih u zabitom selu u Srbiji, u restoranu „Balkan“, u arhivama Ludvigsburga...

Čitalac ima osjećaj kao da i sam sjedi sa njima, dok je uključeno crveno svjetlo na uređaju za snimanje. Autor čitaoca vodi u Titovu trpezariju na razgovor sa predsjednikom, u restoran „Tri šešira“ i šetnju po ulicama Beograda, u jugoslovenski filmski arhiv… Tokom razgovora sa svjedocima događaja koji se odigrao 20. jula, čitalac i sam postaje neka vrsta istražitelja.

Mogu li da zastare herojska djela?

Podvig iz Smederevske Palanke nije zaboravljen, iako se dogodio prije tačno 70 godina. Ljudi u Srbiji pamte kako je jedan Nijemac ustao protiv nepravde nanesene Srbima. U Njemačkoj nije ni mogao da bude zaboravljen jer se za njega nikada nije ni znalo.

Mogu li da zastare herojska djela? Imaju li ona rok trajanja? Ne, sigurno ne. Ni u kom slučaju. Mora da je o tome razmišljao i Mihael Martens dok je neumorno tragao za dokazima po prašnjavim policama arhiva i selima kojih nema ni na kartama. I našao ih je mnogo.

Potraga za onim što se dogodilo 20. jula 1941. u Smederevskoj Palanci, za onim što je tada i tamo učinio Jozef Šulc, očaravajuća je priča puna neobičnih protagonista i detalja, napisana stilom koji drži pažnju čitaoca do samog kraja, do razrješenja zagonetke.

Mihael Martens je novinar Frankfurter algemajne cajtunga. Od 2001. do 2009. bio je dopisnik iz Beograda. Danas izveštava iz Istanbula. Njegovu knjigu „Potraga za herojem – Priča o vojniku koji nije hteo da ubija“ (Heldensuche – Die Geschichte des Soldaten, der nicht töten wollt)objavila je 25. jula 2011. izdavačka kuća Paul Colnaj (Paul Zsolnay Verlag).

Autorka: Rajna Brojer

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić