1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

"Vojnici VRS samo šenlučili u Potočarima“

Na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću svjedočila je Kristina Šmic, njemačka bolničarka. Karadžić je tvdio da pucnji pripadnika VRS u Potočarima nisu značili ubijanje već slavljenje pobjede.

default

Radovan Karadžić pre Haškim tribunalom

Kristina Šmic (Christine Schmitz) je u julu 1995. radila kao član organizacije "Ljekari bez granica" u srebreničkoj bolnici. Poslije pada Srebrenice bila je i svjedok deportovanja žena i djece iz Potočara i odvođenja bošnjačkih muškaraca na stratišta.

Gedenkstätte für ermordete Männer von Srebrenica

Imena ubijenih Srebreničana

Kristina Šmic je opisala ono što je vidjela i doživjela, od granata koje su padale u blizinu bolnice u Srebrenici i panike stanovništva do ulaska snaga Ratka Mladića u grad uz "trijumfalnu radost i oduševljenje", kako je rekla. U Potočarima je 13. i 14. jula prisustvovala razdvajanju žena i djece od muškaraca na oči "plavih šljemova" i slušala pucnje iza zgrada i u obližnjoj šumi.

„Sve dobro organizovano“

Izjavila je da je imala utisak da su deportacije i ubijanjâ planirani i pažljivo pripremljeni. Jer, sve je efikasno izvršeno za samo dva dana.

"Meni je izgledalo kao da je to sve dobro organizovano, da je vrlo brzo stigao određen broj autobusa i kamiona u Potočare, 70 vozila koji je trebalo da se bave prevozom, a to je prilično visoka cifra i zato je moj utisak tada bio da je to unaprijed planirano i da je sve veoma dobro organizovano." S tim u vezi svjedokinja je ispričala i jedan potresan detalj:

Ratko Mladic Festnahme

Srpske trupe na čelu sa Ratkom Mladićem u Srebrenici 1995.

"Trinaestog jula jedan mladi musliman, otac s jednogodišnjim djetetom, koje je nosio u rukama, prišao mi je, a slijedio ga je naoružani vojnik Vojske Republike Srpske. Rekao mi je da je majka tog djeteta mrtva, a otac nije imao nikoga kome bi dao to dijete. Irma se zvala, tako da sam se ja složila da uzmem tu djevojčicu. A njega su odveli. Imala sam osjećaj da odvajam dijete od oca." Kasnije se ispostavilo da je majka te djevojčice ipak živa i preuzela je dijete, ali ono više nikad nije vidjelo svoga oca.

Egzekucije u Potočarima

Već u Potočarima počele su sporadične egzekucije. Jedan pripadnik međunarodnih snaga rekao je svjedokinji da je iza obližnje zgrade gomila leševa. Međutim, pripadnik Vojske Republike Srpske spriječio je svjedokinju da ih i sama vidi. Slutila je da svaki pucanj u okolini znači da je ubijen po jedan bošnjački zarobljenik.

NO FLASH Gericht weist Klage gegen Niederlande wegen Srebrenica ab

Potočari (arhivski snimak, juli 1995.)

"Dva puta sam jasno čula izdvojene pucnjeve, a to je bilo iza kuće u kojoj su vojnici VRS trebalo da drže zarobljene muškarce, a 13.jula kasno, uveče, kad je već pao mrak, čula sam u šumi nekoliko pojedinačnih pucnjeva," rekla je Kristina Šmic.

"A da li ste primijetili da su srpski vojnici slavili pobjedu i šenlučili. Da li vam je bila poznata ta balkanska osobina da, kad se nešto proslavlja, puca se u vazduh? – upitao je optuženi Karadžić u svojstvu sopstvenog branioca.

"Ne", uzvratila je svjedokinja.

Kristina Šmic je ostala u Potočarima sve do 21. jula 1995. pomažući bolesnim Srebreničanima u bolnici koju su otvorili pripadnici UNPROFOR-a.

Autor: Dževad Sabljaković

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić

Preporuka redakcije