1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Vječni spor oko tajnih dokumenata

Strah građana od njemačke tajne policije Stasija u DDR-u je bio veliki, čak i nakon mirne revolucije 1989/1990. Nekadašnji špijuni su se bojali da ne budu otkriveni jer je otvorena arhiva tajnih dokumenata.

default

U arhivu se nalazi preko 100 kilometara dokumenata

15. januara 2009. godine je Marianne Birthler, šeficu Državnog ureda za pohranu spisa DDR-ove tajne policije Stasija, posjetila njemačka kancelarka Angela Merkel koja je također odrasla u bivšem DDR-u. Birthlerova, bivši borac za ljudska prava, Merkelovoj je pokazala arhiv u kome je smješteno preko 100 kilometara dokumenata koje je prikupio Stasi. U arhivu se nalaze oko milion i po slika, te hiljade tonskih snimaka i filmova.

Gorke spoznaje

Uz pomoć ovog ogromnog nasljedstva se mogu rekonstruirati sudbine žrtava Stasija i nehumano ponašanje pripadnika bivše tajne policije. Merekelova je bila impresionirana i sretna da je arhiv uprkos nekim otporima 1992. godine otvoren: „Pokazalo se da je otvoren pristup aktima doprinieo pomirenju i da nije doveo do podjele. To je za mnoge ljude bilo od izuzetnog značaja kako bi dobili bolji uvid u svoju biografiju, neki su gorko spoznali da su bili špijunirani. Ali, bolje je to znati nego ne smjeti znati.“

Flash-Galerie Wochenrückblick 10.2011 Bericht der Stasi Unterlagenbehörde Birthler

Marianne Birthler: "Žrtve se nisu htjele svetiti."

Mišljenja o tome da li je otvaranje dokumenata bio blagoslov ili prokletstvo su različita. Do sada je zahtjev za uvid u svoje Stasi akte postavilo oko 2,7 miliona građana, a interes je i dalje veliki. Žrtve Stasija prije svega žele doznati ko ih je špijunirao. Pri tome želja za osvetom ne igra veliku ulogu, kaže šefica Državnog ureda za pohranu spisa DDR-ove tajne policije Marianne Birthler, poučena dugogodišnjim iskustvom:

“Mislim da je manji broj njih želio vidjeti počinioce iza rešetaka. Većina je željela da sud javno konstatuje da se desila nepravda i da određena osoba za to snosi odgovornost.”

Blage kazne za špijune

Mali broj Stasijevih špijuna je završio u zatvoru. Špijuniranje kolega, susjeda pa čak i članova sopstvene porodice, s moralnog aspekta nije u redu, ali zakonski se zbog toga niko nije mogao goniti. Iznimka su bili samo ekstremni slučajevi u kojima su špijuni dovodili u opsanost život žrtava.

Roland Jahn Bundesbeauftragter Stasi Unterlagen (BStU)

Roland Jahn - budući opunomoćenik za dokumente Stasija.

Materijalnoj odšteti se mogu nadati svi koji su od strane pravosuđa bivšeg DDR-a iz političkih razloga bili osuđeni na zatvorsku kaznu od najmanje šest mjeseci. Oni imaju pravo na penziju.

Marianne Birthler koja će danas (14.03.) predati dužnost bivšem borcu za građanska prava u DDR-u Rolandhu Jahnu, smatra da ta pomoć pogotovo starijim žrtvama, nije dovoljna: “Mnogi koji su dugo bili u zatvoru i čiji su životi zbog toga bili jako ugroženi, koji zbog toga više nisu mogli raditi, najkasnije kada odu u penziju žive na egzistencijalnom minimumu. Oni koji su ih špijunirali dobijaju državne penzije. To je teško podnijeti.”

Uprkos svim protivurječnostima i propustima tokom obrade Stasijeve ostavštine, otvaranje i slobodan pristup dokumentima se smatra uglavnom ispravnom i historijski jedinstvenom odlukom. Njemački primjer slijedile su skoro sve države bivšeg Istočnog bloka.

Autor: Marcel Fuerstenau/Belma Fazlagić-Šestić

Odg. ur.: Azer Slanjankić