1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Vječni predsjednik Lukašenko

Bjelorusi su Aleksandra Lukašenka po peti put izabrali za predsjednika. Ti su izbori bili inscenirani u najboljem sovjetskom maniru, smatra Juri Rešeto.

Ne, nismo iznenađeni! "Batka" ili "Ćaća", kako Aleksandra Lukašenka zovu u njegovoj domovini, ostaje predsjednik svih Bjelorusa. Više od 80 posto je glasalo za njega. Ta me pobjeda podsjeća na moje djetinjstvo. Naime, rođen sam u Sovjetskom Savezu isto kao i Aleksandar Lukašenko. I osjećam se danas, 40 godina kasnije, kao da me je netko vratio u stara vremena, kada su komunisti također s više od 80 posto pobjeđivali na svojim lijepo insceniranim izborima.

Vidio sam iste svečano okićene automobile s istim zvučnicima kako voze istim, prilično praznim ulicama Minska i pozivaju ljude na birališta. Vidio sam iste televizijske reportaže, koje hvale navodne uspjehe Ćaće, koji vlada više od dva desetljeća. Vidio sam iste trgovine u blizini birališta koje sniženjima mame ljude na biračka mjesta, iste pop koncerte koji su inscenirani kao zahvala za svaki glas naroda. Podizanje zastava, hura, a navečer nakon izbora vatromet!

Lijepo nedemokratski

I isto tako lijepo i sovjetski, kako su ti izbori bili organizirani, tako su bili i lijepo nedemokratski! Da, postojala je opozicija. Čitava tri kandidata, ali oni su bili krajnje slabi i nepoznati. Da, oni su smjeli nastupiti na televiziji, ali bez prethodne najave i u nemogućem vremenu emitiranja. Da, bilo je nekoliko hiljada demonstranata usred Minska, ali samo na nekoliko sati.

A bjeloruski zakon koji ljudima omogućava da svoj gladsački listić, bez navođenja razloga, predaju već od 6. oktobra, dakle pet dana prije izbora, Lukašenku je pomogao u nekontroliranom prikupljanju glasova. Jer, to glasanje nije pratio nijedan jedini strani posmatrač. Oni su u zemlju stigli tek 8. listopada. A do tada je već bilo predano skoro 20 posto glasova - i izbrojano. No, mora se pošteno priznati da je i opozicija činila greške: na izbore je izašla bez zajedničkog kandidata, bez strategije, i na način previše lojalan vladi.

I tako Bjelorusima ostaje njihov svuda prisutni Ćaća, vječni predsjednik Lukašenko. A Bjelorusija nakon nepoštenih izbora ostaje nedemokratska zemlja usred Europe. Iznenađenje? Ni u kojem slučaju!