1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Visoka tenferatura

Nenad Veličković
6. august 2020

Satirični prrilog izvještavanju o sretnim izlascima na kraj sa virusom korone, Nenada Veličkovića.

https://p.dw.com/p/3gWZ4
BDT Dusche
Foto: picture-alliance/dpa

Čujem da je sad moderno podijelit sa svijetom svoje bolovanje od korone i sretan oporavak, pa da evo i ja doprinesem. Prvog dana sam na mjerenju imo tenferaturu 35,5 gradi, to nam mjere onim pištoljom kad dolazimo na gradilište, što je kad se preračuna 37,5, zato što je gazda pištolj naštimo da pokazuje dva grada manje, da mu ne idu radnici na bolovanje. Nije da ne bi mogo odma nać nove, ali stari su mu bolji, znaju gdje šta i ušta ide, pa ne kasne s rokovima.

Tu noć sam se prevrto ko u mješalici, a ujutru mi je žena rekla da sam se i znojio ko krme, što sam zapamtio jer smo se oko toga dokačili, jer sam je ja pito otkud ona zna kako se krme znoji. Da nije svanulo i da nisam moro na smjenu, bi do razvoda doćerali.

Drugi dan sam počeo kašljat, al to nisam povezo s koronom, jer sam pušio neku krdžu što smo preko Sirćinog sindikata nabavili jeftino. Pujdo je tolko kašljo da je pao sa skele, al srećom ništa nije slomio jer je upo u živi kreč. Taj sam dan isto imo visoku tenferaturu 36,0.

Kad sam uveče stigo kući žena mi je rekla da moram u izolaciju i da mi je namjestila dušek na spratu. Tu noć nisam dobro spavo, malo što sam kašljo, a malo od propuha, jer taj sprat još nije završen, nisu zidovi omalterisani, a puše i kroz daske na prozorima.

Pročitajte i: Kuljo, Fuljo, Šuljo, Buljo, Huljo, Muljo i lokalni izbori

Treći dan sam osjetio da me bole malo više sve kosti i mišići, al to sam povezo s dva šlepera cimente koja smo Tarzo i ja istovarili. To sam jutro potpiso da mi u kući niko nije prehlađen, a to sam slago, jer ko ima četvori djece zna da jedno uvijek bali i šmrca, al što reko jedan efendija, bolje kad mlađe šmrca neg kad starije šmrče.

Da ne zaboravim, stigo je taj dan i test za Pujdu, negativan, pa ga je hitna pristala izvuć iz kreča. Taj dan sam izgubio čulo okusa. To je bilo ovako: kad sam se vratio i kad mi je žena polila u avliji da operem ruke, pa iznijela da jedem, nisam mogo osjetit ništa, osim da je pilav vruć. Al to može bit i zato što smo ostali u kući bez soli, a ostali smo jer je svu so potrošio tata, da banja noge, a to mu je neko od njegovih penzonera reko da morska voda na noge izvlači sve viruse, samo ne znam kakve veze imaju tuzlanska so i vodovod sa morskom vodom, al ako može Neum bit Makarska može i Moščanica bit more.

Četvrti dan je bila nedjelja, pa sam mogo duže spavat, do šest, a vratio sam se ranije kući, jer smo ja i Tarzo bez odmora šalovali jednom gazdi što ga svi zovu pekar-apotekar garažu za novi auto što je kupio ženi za poklon, a ne ko ja mojoj novu peglu kad me starom promašila.

Uveče mi žena nije više polivala, nego me šlaufom tuširala iza kuće, a to je zato da u izolaciji ispoštujemo socijalnu distancu, a i zato što sam svastiki reko da se proljepšala od kako ne skida masku. Kud se od ove korone ne gubi i čulo govora!

Peti dan sam imo tenferaturu 37 gradi, ali se šef pravio da je pištolj pokvaren, pa me nije vratio kući. Taj sam dan kašljo ko agregat, zato nikome to nije bilo sumnjivo što me nije razlikovo od kompresora. Da nam je plaćeno zdravstveno zadnjih šest mjeseci, tačno bi bio taj dan otišo doktoru. Ovako me sam dragi Bog sačuvo, jer svi kažu da je bolje kući malo odležat neg od doktora do doktora puno hodat. Isti mi je dan žena preko svastike dogovorila da se testiram preko štele ako bude testova, al nisam mogo izać s posla, jer je bila televizija da snimi neku reklamu za pivu, a mi smo bili statičari u toj reklami, pa smo na onoj pripeci još morali nosit i šljemove, a podijelili su nam i maske s nazivom pive.

Pročitajte i: Krađa, poso, poso, krađa

Šesti dan mi se vratilo čulo mirisa, jer sam osjetio kako ona voda od tatinih nogu danfa, kad je žena prolila iza kuće gdje se ja tuširam iz šlaufa. Ako nam onaj pekar-apotekar ikad plati šalungu, prvo što ću napravit je voda na spratu, da se može bolesnik u izolaciji ko čovjek oprat.

Sedmi dan se pročulo u firmi da će nam uplatit zdravstveno, jer se gazda dogovorio s nekim da će se preko naše firme uvest sto ambulantnih kola, pa će onih sto respiratora što su nabavili preko onog malinara stavit u ta kola, pa neće više one najteže bolesnike držat u bolnici, nego će ih vozat po gradu dok se stanje ne popravi, jal nabolje jal nagore. A ludi Tarzo pito hoćel bit i regresa. Pa hajde ti našem čovjeku udovolji.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android