1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Virusima protiv stanica raka

Virusi, koji uništavaju opasne stanice - obećavajući pristup liječenju raka. Ali, funkcionira li u realnosti ta ideja koja ludo zvuči? Njemački znanstvenici smatraju: da!

Virusi mogu ciljano inficirati stanice raka i razmnožiti se u njima. Znanstvenici kod tog procesa govore o onkolizi, odnosno o onkolitskim virusima. "Razmnožavanjem tih virusa se uništavaju stanice raka i one puknu", pojašnjava Ulrich Lauer sa Sveučilišne klinike u Tübingenu.

Taj princip je poznat već više od 100 godina. Tako se tijekom godina moglo promatrati pacijente koji su imali vidan rak i slučajno istodobno i virusnu infekciju, kaže Lauer: "Paralelno s tom virusnom infekcijom se smanjio tumor ili djelomično skroz nestao." U projektu, kojega provode Sveučilišna klinika u Tübingenu i Institut Paul Ehrlich, znanstvenici su uzgojili onkolitske viruse za cijepljenje protiv rubeole i istražili ih. Projekt je financiralo njemačko ministarstvo znanosti i obrazovanja (BMBF).

Ciljana infekcija virusima

LIječnik cijepi dijete protiv rubeole

Modificirani virusi rubeole mogu pomoći u borbi protiv raka

Kao polaznica su poslužili virusi s kojima se malu djecu cijepi protiv rubeola. Znanstvenici su htjeli saznati kako te viruse mogu i moraju modificirati da se njima zatim efikasno može boriti protiv raka. "Mi smo pokušali nešto što zasigurno nijedna druga radna skupina još nije uradila. Viruse smo utoliko modificirali da djeluju specifično na takozvane matične stanice tumora", pojašnjava Christian Buchholz s Instituta Paul Ehrlich.

Prvi korak jedne infekcije uvijek je prodor u stanicu. "Za to je virusima potreban receptor, koji im takoreći otvara vrata u stanicu. To smo uspjeli postići i viruse modificirali tako da koriste receptor koji se veže samo za matične stanice raka." Znanstvenici pretpostavljaju da su matične stanice tumora odgovorne za rast nekog tumora. Moguće je da upravo te stanice postanu rezistentne na kemoterapiju te da tako dolazi do vraćanja oboljenja. No, sada se, prema novim saznanjima, ciljano može virusima inficirati upravo te stanice tumora i uništiti ih.

Modificirani virusi

Virusi se pritom modificiraju u procesu genetskog inženjeringa. Znanstvenici za sve poznate viruse imaju saznanja o bitnim nasljednim osobinama i mogu ih modificirati, odnosno izmijeniti. "Jedna od najčešćih modifikacija se sastoji u ugradnji takozvanih genetičkih markera u genom virusa", objašnjava Lauer. Ti genetički markeri se nakon infekcije pretvaraju u bjelančevine, koje daju signale koji se mogu vidjeti pod mikroskopom ili izmjeriti u krvi. "Tako se uvijek točno zna nalazi li se virus u tijelu pacijenta, u kojoj mjeri, i koliko dugo je već u tijelu?"

Viruse se može dodatno modificirati i s takozvanim "samoubilačkim genima". Virus rubeole je tako u stanju prepoznati poseban receptor, koji je čest kod stanica raka. Za taj receptor se virus veže, prodire u stanicu, razmnožava se i stanicu tumora takoreći primorava na samoubojstvo.

Jedan daljnji pristup se sastoji u tome da se s virusima povežu dodatni geni, koji stimuliraju imunološki sustav u borbi protiv stanica raka. "Sve te modifikacije trebaju pojačati efikasnost virusa i te viruse bolje nadzirati", kaže Lauer.

Štetne bakterije i virusi u tijelu

Virusna terapija utječe stimulativno na imunološki sustav

Kod pacijenata, koji su u djetinjstvu cijepljeni protiv rubeole i ponovo bili izloženi tom virusu nakon izbijanja raka, znatno se stimulira imunološki sustav. Kad virus razori stanicu raka, oslobađaju se ne samo sastavni dijelovi virusa, već istovremeno i dijelovi tumora. Ta mješavina djeluje veoma stimulirajuće na imunološki sustav, koji tako dobro prepoznaje ne samo virusne proteine, već i proteine stanica raka, kaže Lauer, ali ujedno upozorava da, ukoliko je pacijent već cijepljen, postoji mogućnost da virusi uopće ne dopru do stanica raka, jer ih imunološki sustav već prije toga uništava. Stoga znanstvenici istražuju kako se povećanje doze virusa odražava na njihovo napredovanje do stanica raka, i mogu li oni u većoj količini na neki način prevariti imunološku obranu.

Koji rizici postoje?

Liječnica u laboratoriju

Znanstvenici uvjereni u efikasnost virusne terapije u borbi protiv stanica raka

Pacijenti, koji su prošli terapiju s onkolitskim virusima, su uglavnom ljudi koji su već prošli višestruke kemoterapije, navodi Lauer. "Dosad još nisu uočene opasnosti, koje bi bile izravno izazvane virusima", kaže on napominjući ujedno da se sva ta istraživanja još nalaze u početnim stadijima.

Taj znanstvenik pojašnjava da se provjerava utječu li ti modificirani virusi na medicinsko osoblje ili članove obitelji, ali da se dosad nije uočila nikakva opasnost za druge ljude u okolini pacijenta. Također, modificirani virusi ne napadaju niti matične stanice zadužene za nastanak krvnih stanica. Znanstvenici polaze od toga da će se modificirani virusi ubuduće sasvim sigurno koristiti u liječenju, kao što se već desetljećima koristi cjepivo protiv rubeole.

Ulrich Lauer već od travnja 2012. na Sveučilišnoj klinici u Tübingenu provodi tu terapiju kod pacijenata s rakom potrbušnice, kojega se ne može operirati. Lauer kod tih pacijenata izravno u trbušnu šupljinu ubrizgava genetski modificirane viruse, kako bi što brže stigli do tumora. Lauer je uvjeren da će virusi u budućnosti igrati veliku ulogu u terapijama protiv raka.

Autorice: Gudrun Heise / Marina Martinović

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić