1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Vijećnica je prije 20 godina postala simbol urbicida

U noći između 25. i 26. avgusta 1992. godine srpske snage lojalne Radovanu Karadžiću granatirale su Vijećnicu. Bio je to, kako ocjenjuju analitičari, „pokušaj uništenja civilizacijskog koda jedne multietničke države“.

Sarajevska Vijećnica je najreprezentativnije zdanje toga grada iz austro-ugarskog perioda. Ova građevina u pseudomaorskom stilu namjenski je podignuta za sjedište sarajevske Gradske uprave. Gradskom poglavarstvu predata je na korištenje 20. aprila 1896. godine. U metropolama zapadnih zemalja Vijećnica je bila poznata i kao simbol svojevrsne bosanskohercegovačke autonomije u okviru moćnog austro-ugarskog carstva. U Vijećnici je, uoči samog atentata 28. juna 1914. godine, boravio i austro-ugarski prijestolonasljednik Franz Ferdinand.

Franz Ferdinand sa suprugom Sofijom

Zgrada s povijesnim značenjem: Franz Ferdinand je sa suprugom prije atentanta posjetio Vijećnicu

Oko tri miliona knjiga izgubljeno - zauvijek

U vrijeme bivše Jugoslavije je 1949. godine Vijećnica ustupljena na korištenje Narodnoj i Univerzitetskoj biblioteci BiH. Mnoge generacije studenata upravo su u ovoj zgradi sticale svoja znanja. Mirela Huković-Hodžić je u zimu 1991. godine u čitaonici Vijećnice spremala ispit iz filozofije proučavajući djela Sokrata, Platona, Aristotela, Hegela, Kanta, Nietzschea...  Sjeća se dana kada je Vijećnica izgorjela. „Ratne strahote su izazivale bol, mučninu i bijes, ali kada sam vidjela Vijećnicu u plamenu, od šoka sam zanijemila. Tek mi je onda postalo jasno šta je stvarni cilj. Namjera onih koji su pucali bila je ubiti, spaliti Vijećnicu, kako bi se zauvijek pokidale spone i tragovi našeg zajedničkog života“, kaže Mirela Huković Hodžić.

Dogodilo se to u noći između 25. i 26. avgusta 1992. godine. Vijećnica je bila meta artiljerije sljedbenika Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića, odnosno, Vojske Republike Srpske (VRS) i bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA). Pogođena mnoštvom projektila, zapaljena je i porušena. Malo je knjiga spašeno iz vatre. Uništeno je više od 80 posto knjižnog fonda i dokumenata koji su svjedočili o historiji BiH. Oko tri miliona knjiga i tri stotine unikatnih rukopisa neprocjenjive vrijednosti zauvijek je izgubljeno. Vijećnica je tako ponovo postala simbol, ovoga puta simbol nove dimenzije rata u BiH, simbol urbicida.

Pokušaj brisanja svijesti o mjestu zajedničkog življenja

Još u vrijeme granatiranja Vijećnice, broj ubijenih i prognanih u ratu mjerio se desetinama, odnosno stotinama hiljada. Iako su do tada već bili počinjeni brojni zločini nad nedužnim ljudima, Sarajlije je zapanjilo i ubijanje Vijećnice. Mnogi su sa nevjericom gledali kako ostaci izgorjelih listova, kao „crne ptice“ lebde nad Sarajevom. Književnik Valerijan Žujo je zapisao: „Ova crna ptica, zapravo je nagorjeli list, jedan list iz velike knjige u kojoj su zabilježeni ponos i mizerija, usponi i sunovrati, slave i tuge Bosne i Sarajeva. Ta je knjiga čuvana kako i valja, u Narodnoj biblioteci BiH, u nekadašnjoj gradskoj Vijećnici... Suština priče o biblioteci jest u njenoj dragocjenosti i nezamjenjivosti, isto toliko koliko i u monstruoznom porivu onih koji su iz teških oruđa pucali u knjige.“

Gradimir Gojer

Gradimir Gojer

Pozorišni redatelj, književnik i kritičar Gradimir Gojer vjeruje da je granatiranje Vijećnice bio pokušaj zatiranja svijesti o civilizacijskom odnosu naroda na ovom području spram civilizacijskog motiva za život. „To je bio i pokušaj brisanja svijesti o nama samima, Bosancima i Hercegovcima, i BiH kao mjestu zajedničkog življenja svih njenih naroda. Kada uništite pisani trag o civilizacijskom kodu koji pripada svim tim nacijama koje su tvorile državu BiH, onda praktično uništavate civilizacijski kod jedne države kakva je BiH. Dakle, zatiranjem svega onoga što bi moglo svjedočiti da je na ovim prostorima postojala civilizacijska matrica svih naroda i građana BiH, brisanjem takve matrice, dušmani ove zemlje pokušali su sa zemljopisa izbrisati i BiH. To im je, na žalost, dobrim dijelom i pošlo za rukom, za izvjesno vrijeme. Međutim, na duži rok to je nemoguće jer svijest postoji i u živim ljudima, ne samo u pisanim dokumentima“, kaže Gojer.

Historičar i ministar kulture i sporta u Vladi Kantona Sarajevo Dubravko Lovrenović sjeća se dana kada je granatirana sarajevska Vijećnica. „Otišao sam do Vijećnice i pratio pokušaje spašavanja neprocjenjivog kulturnog blaga koje se nalazilo u tom prelijepom zdanju. Na žalost, ti pokušaji su samo malim dijelom urodili plodom. Danas, 20 godina nakon tog događaja, BiH više nije onakva kakva je bila tog dana kada je Vijećnica gorjela. Sada se obnova ovog zdanja privodi kraju i nadam se da će obnovljena Vijećnica ponovo simbolizirati multikulturni duh BiH i Sarajeva. Vijećnica nije bila nikakav vojni cilj, a njeno stradanje treba staviti u kontekst opće tragedije ove zemlje i Sarajeva koje je spaljivanjem Vijećnice i knjižnog fonda apsolutno izgubilo jedan od svojih znakova kulturnog identiteta“, kaže Lovrenović. 

20 godina u ruševinama

U BiH je danas teško pronaći odgovor na pitanje zašto se tako dugo čekalo na obnovu Vijećnice. Od kraja rata u Sarajevu su, gotovo preko noći, nicali veleljepni objekti,  građevine različitih namjena, simboli nekih novih društvenih vrijednosti. „Lista razloga za takvo stanje ide na adresu kako pojedinaca tako i institucija, ali ja osnovni razlog vidim u neefikasnosti sistema uspostavljenog u Daytonu koji forsira jednu institucionalnu hiperinflaciju u BiH. To je sistem u kojem niko ne odgovara nikome. Činjenica je da je Gradska uprava Sarajeva na čelu sa gradonačenikom Alijom Behmenom učinila maksimum i ubrzala proces obnove sarajevske Vijećnice“, tvrdi Dubravko Lovrenović.

Građevinske skele na Vijećnici

Vijećnica se ponovno obnavlja, ali je godinama "životarila" u ruševinama

Gradimir Gojer misli da nijedna vlast u poslijeratnoj BiH nije imala svijest o značaju Vijećnice za kulturnu prošlost, sadašnjost i budućnost ove države. „Do obnove Vijećnice nije došlo i zbog naivnih sporova oko njene namjene. Na žalost, dokoni političari iz aktuelne vlasti i danas se bave pitanjima da li će to biti gradska kuća reprezentativnog karaktera ili mjesto na kojem će se polagati kulturna historija, odnosno knjige i kulturno pamćenje ovoga tla. Smatram da Vijećnica treba biti reprezentativni objekat koji će svjedočiti o kulturnom kodu naroda i građana BiH“, kaže Gojer.

Prema mišljenju stručnjaka iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, na obnovu Vijećnice se tako dugo čekalo i zbog kompleksnog graditeljskog zahvata. Komisija je Vijećnicu proglasila nacionalnim spomenikom, čime je određena i njena buduća namjena.  Kako je prvobitna funkcija zgrade bila administrativna, Vijećnica će biti korištena kao reprezentativni objekt Gradske uprave. Pošto je u njoj bila smještena i Nacionalna biblioteka, Vijećnica će zadržati i funkciju biblioteke. Obnova Vijećnice bi, prema planovima gradskih vlasti, trebalo da bude završena do aprila 2014. godine.

Autor: Samir Huseinović

Odgovorna urednica: Marina Martinović