Vijeće sigurnosti UN-a izrazilo šokiranost i žalost

Izraelski ambasador u UN-u imao je drugačije mišljenje o onome što je generalni sekretar UN-a Kofi Anan, govorio o situaciju u Libanu. Za jednog diplomatu izrazio se suviše jasno

Gillerman:

« Više mi smeta to što nije rečeno, nego ono što jest. Tri su ključna elementa krize: teror, Iran i Sirija nisu uopšte spomenuti».

Izrael je prebacio UN-u da su jednostrane. Razlozi leže u činjenici da je do prije nekoliko godina Izrael bio jedina članica UN-a koja nije pripadala ni jednoj grupi jer su se neke arapske države izjasnile protiv svrstavanja Izraela u bilo koju grupu. A bez toga nije mogao nikada biti ni član važnijih tijela UN-a. Kofi Anan se na početku svog mandata založio da se odnos UN-a- i Izraela popravi pojašanjava politolog Edvard Luk:

«Anan je želio izgraditi mostove. Često je posjećivao Izrael i naglašavao da antisemitizam i holokaust nisu samo tema za Izrael, nego i za ostali svijet.»

Međutim, Izrael je i dalje nepovjerljiv prema ostatku svijeta. To što Izrael može zamisliti stracioniranje multunacionalnih trupa u Libanu neki ocjenjuju pozitivno, konačno na ovaj ili onaj način mogao bi u to biti uključen i UN.

SAD su već više puta ulagale veto kada je trebalo osuditi Izrael. Lista kritičara UN-a sa američke strane je poprililčno duga: reforme koje su odavno trebale biti provedene u UN-u i pogrešno rukovođenje organizacijom, su samo dva primjera.

Američki ambasador u UN-u Joh Bolton:

«To što zamjenik generalnog sekretara UN-a kritikuje SAD može samo naštetiti UN-u.»

To je samo odmjeravanje snaga velike svjetske sile, jer SAD ne bi nikada mogle voditi svjetsku politiku bez UN-a, misli profesor Edvadr Luk i dodaje:

« I u svojoj vanjskojpolitici amerikancima je jasno da trebaju efikasan UN. Pa, i kada se poigravaju sa UN-om, kada otežu sa uplatom finansijskih sredstava za tu organizaciju, to je samo jedna igra. Amerikanci ne misle nikada napustiti UN«.

S druge starne i članice UN-a sa skepsom gledaju na ponašanje SADa prema UN-u i prebacuju Americi da instrumenatlizira UN u vlastite svrhe, misleći pri tome upravo samo na svoj sopstevni interse. No, i UN treba Ameriku – njen autoritet i njen novac. UN djeluju nemoćno ako Amerika ne stoji bezrezervno iza njih. Pri tome je pogrešno misliti da su UN beznačajne, kaže Luk:

«Mnogi ljudi misle da je uloga UN-a irelevantna ukoliko se ne zauzme stav i ne donese rezolucija o nekoj situaciji. Međutim, upravo je suprotno veliki problem UN-a je što nikada ne mogu reći ne.»

A upravo to, u svijetu u kome su izazovi veći nego ikad, stavlja UN u veoma tešku situaciju.

Terorizam, izbjeglički egzodusi, sve veći rascjep između siromašnih i bogatih i aktivnosti prilikom humanitarnih i politički katastrofa su mnogo veći problem, nego što se prilikom osnivanja ove organizacije ikada i moglo pretpostaviti. UN se moraju prilagoditi novonastaloj situaciji. Međutim, brzog rješenja, u organizaciji koja broji 192 članice, neće uskoro biti.