1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Više solidarnosti molim!

Njemački sindikati su povodom Međunarodnog praznika rada zatražili više solidarnosti između generacija, domicilnog stanovništva i izbjeglica, slabih i jakih. Ovo treba shvatiti ozbiljno, smatra Rolf Wenkel.

Danas ova tradicija puni 126 godine. Tradicija koja je raširena na mnoge zemlje: prvi dan u maju pripada radnicima i svima onim koji žive od svog rada. 14. jula 1889. godine je na Kongresu II Internacionale u Parizu dogovoreno da jednog određenog dana u godini radnici izađu na ulice i zatraže osmosatno radno vrijeme. Pošto je Američki radnički savjet već donio odluku da se takav skup održi 1. maja 1890, onda je kao datum i ostao 1. Maj.

Od tada je 1. Maj dan radničkog pokreta koji je veoma brzo izgubio svoju nepokvarenost: u Njemačkoj su upravo Nacionalsocijalisti 1. Maj proglasili zakonskim praznikom i iskoristili ga za masovne mitinge i propagandu u svoju korist dok su sindikalci završavali u zatvorima i koncentracionim logorima. I zemlje bivšeg istočnog bloka su iskvarile Praznik rada: on im je služio za parade sa koračnicama, tenkovima i raketama dok su sindikati postali tek privjesak državi ili stranci.

Vrijeme za više solidarnosti

A danas? Njemački savez sindikata je povodom 1. Maja izdao saopštenje pod sloganom „Vrijeme za više solidarnosti“. Slogan koji odgovara vremenu. Naime, Njemačka se nalazi pred velikim zadacima: stotine hiljada ljudi je u Evropu pobjeglo od rata i terora. Većina izbjeglica želi u Njemačku. Međutim, tu često nailaze na mržu i netrpeljivost prema strancima.

Rolf Wenkel

Rolf Wenkel

Njemački sindikati se žele boriti protiv toga. Oni pozivaju da se izađe na ulice i demonstrira za integraciju izbjeglica u društvo i tržište rada kao i za slobodno, otvoreno, solidarno i demokratsko društvo. „Izbjeglice i domicilno stanovništvo ne smiju biti jedni protiv drugih“, navodi se u saopštenju Njemačkog saveza sindikata izdatom povodom 1. Maja. Zbog toga njihov zahtjev glasi: nema izuzetka kada je riječ o minimalcu i nema opadanja standarda radne sigurnosti“.

Nezasluženo izgubljeni značaj

Međutim, ove zahtjeve sve više zastupa samo manjina članova. U sindikatima je kao u crkvi i sportskim udruženjima: članovi odlaze, nedostaje podmladak, a žene su nedovoljno zastupljene. 1990. godine, kada se raspao tadašnji istočnonjemački „Slobodni njemački savez sindikata“ (FDGB), a njegovi članovi pridružili DGB (Njemački savez sindikata), krovna organizacija njemačkih sindikata je brojala 11 miliona članova. 2001. godije je bilo 7,1 miliona članova, a prošle godine je taj broj iznosio 6,1 miliona.

Pitanje: da li znate kako se zove predsjednik DGB-a? Vjerovatno ne, ili se ne možete sjetiti odmah. Nekada je to bilo drugačije i zaista je tragično da sindikati u javnoj svijesti sve više gube na značaju. Doduše, oni su u posljednjoj deceniji i po mnogo doprinijeli da Njemačka od evropskog bolesnika postane lokomotiva jednog cijelog kontinenta.

Malo cijenjeni

Ona su značajno pomogla da se u kriznim godinama porast broja nezaposlenih održi u određenim okvirima. Sindikati su se borili za smanjenje radnog vremena i konjukturni program. Godinama su svoje zahtjeve za većim platama žrtvovali radi očuvanja radnih mjesta. Sindikati za svoj angažman skoro da nisu dobili nikakvu nagradu.

A danas? Solidarnost sindikata je u protekloj dekadi doprinio tome što je Njemačka danas magnet za one koji traže zaštitu. Ljudi bježe od ratova i vjerskih ili rasnih progona. Zbog toga Njemačka ima odgovornost kod prihvata izbjeglica, odgovornost za pravedne i brze procese u donošenju odluka o zahtjevima za azil, kao i odgovornost za integraciju izbjeglica.

„Vrijeme za više solidarnosti“ je odgovarajući slogan za 1. Maj. Sindikati žele stati pred izazove izbjegličke politike, zahtjevaju da se širom zemlje nude kursevi njemačkog jezika i integracije, obrazovanja i doobrazovanja, kao i podršku općinama koje se bore za integraciju. Sindikati veliki značaj pridaju tome da izbjeglička politika se ne smije zloupotrijebiti radi partijsko-političkih prepucavanja. Samo ostaje nada da će se angažman sindikata shvatiti ozbiljno i da će biti više cijenjen nego što je to bio slučaj u proteklim goidnama. Oni su to svakako zaslužili.

Preporuka redakcije