1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Više mjesta za najveći muzički arhiv u svijetu

Martina Buttler12. maj 2007

Najveći muzički arhiv moderne muzike na svijetu spolja je skoro neprimjetan. Skriven iz fasade jedne stare njujorške zgrade. Tu se mogu naći ploče, CD-ovi i trake sa muzikom, koji, zbog nedostatka prostora još nisu predstvaljeni javnosti. Martina Buttler je posjetila osnivača arhiva Boba George-a kako bi saznala više o planovima ovog muzičkog arhiva koji bi trebao ubuduće imati svoje ispostave širom svijeta.

https://p.dw.com/p/AXqs
Kako sačuvati dragocjene muzičke snimke
Kako sačuvati dragocjene muzičke snimkeFoto: AP

Sa zelene fasade već otpada boja. Na jedva vidljivom komadiću papira okačenim na vrata piše: ovdje je arhiv savremene muzike. Iza vrata poredane bezbrojne police. Na metre dugačka zbirka ploča. I to ne bilo kakva. To je zbirka zbog koje je i nastao arhiv, pojašnjava Bob George :

“ Mi smo najveći arhiv tonskih snimaka na svijetu. Niko nam se ne može ni približiti. Istina, nemamo uvijek one snimke koji su najrjedji, ali zato imamo mnogo stvari koje su posebne".

Dva miliona ploča , CD-ova i traka sakupljali su ljubitelji muzike preko 20 godina. Sve se to nalazi u podrumu i prizemlju arhiva. Sve vrste muzike koje nisu klasika: rok, pop, regge, džez, bluz i hip- hop. Najmanje po dva primjerka svakog snimka.

Počelo se jednom sa 7000 ploča koje je Bob George imao kod kuće. Svake sedmice su uz to dobijali na stotine primjeraka koje su davali DJ-ovi nakon zatvaranja klubova.

“ Imamo prvu ploču Beatles-a , koja se može rijetko naći u SAD-u. Tu je i prvi snimak Roling-Stounes- a sa potpisima svih članova benda. I jednu ploču koju je potpisao Jimi Hendrix.”

Arhiv zapošljava tri čovjeka, koji se prilikom svake nove isporuke prihvate teškog Sizifovog posla, da bi nova izdanja uporedili sa već postojećim primjercima. Pri tome se uvijek u pozadini nešto sluša, bilo stari snimci muzike, ili čak Hitlerovih govora. Ponekad su tu i neobične zbirke ploča:

“ Imamo ove aroma- ploče. Kada prego njih prolazi gramofonska igla, zu muziku se oslobadja i miris.”

U arhivu se svugdje osjećaju mirisi Božića i cvijeća. Ali, to bi se uskoro trebalo promijeniti. Ukoliko sve bude išlo po planu, zbirka se će se uskoro preseliti na Kolumbia auniverzitet. Onda će možda biti otvorena i za posjetioce. Do sada su arhiv posjećivali prije svega predstavnici filma i muzički producenti. Jednom su muzički eksperzi ovdje pronašli pjesmu za režisera Martina Scorsese-a. David Bowie je zu pomoć ovog arhiva došao do snimaka, koje inače nikada ne bi čuo. Zahvaljujući donacijama i zabavama koje organizira, arhiv nekako preživljava:

“ Organizirali smo partije na kojima je domaćin bio David Bowie . I grupa REM je takodje nastupila na ulici dva sata prije partija samo za nas".

Novac je potreban jer su i planovi "nevidljivog" rrhiva veliki. Žele se napraviti ispostave u cijelom svijetu. U Evropi već gledaju u pravcu Pariza i Berlina.